Zvona
 

To je instrument određene tonske visine. Ovisno o vrsti može se ugoditi u kromatskom opsegu od C do f2. Sastoji se od metalnih cijevi (njem. Röhrenglocken) ili ploča (njem. Plattenglocken) obješenih o okvir koje se najčešće udaraju drvenim čekićima. Tim se instrumentom oponaša zvuk crkvenih zvona bojom, ali ne i položinom.

ZVONČIĆI ili GLOCKENPIEL
 

To je glazbalo sastavljeno od niza (tridesetak) pravokutnih čeličnih pločica postavljenih na drveni okvir u 2 reda poretkom klavijature. Određene je tonske visine.
Postoje dvije varijante udara o pločice, a prema tome i 2 varijante izgleda instrumenta:
1. Udar se vrši palicama s tvrdom glavicom od drveta ili metala, a okvir s pločicama je smješten u prenosivoj kutiji (otvoreniji i snažniji zvuk). Zvučni je opseg od g2-c5. Glazba se piše 2 oktave dublje od željene visine. Mogu imati ugrađeni pedal za kontrolu duljine trajanja tona.
2. Udar je mehaniziran i postiže se pomoću klavijature, pa se i pločice i mehanizam nalaze u sandučiću. Koristi se za složenije izvedbe. Zvučni je opseg od c2-c4.

VIBRAFON i METALOFON
 

Izrađuju se po uzoru na prethodno opisane zvončiće. Vibrafon je većih izmjera, a opseg mu je f-f3, dakle određene je tonske visine. Ima metalne pločice raspoređene po uzoru na klavijaturu u 2 reda (red do svirača su = bijele tipke; 2. red od svirača = crne tipke na klaviru). Ispod svake je pločice uspravno viseća metalna cijev rezonatora. Budući da zvuk vibrafona traje moguće je kontrolirati njegovu duljinu pomoću pedala. Donji dio cijevi rezonatora je zatvoren, a na gornjem se otvoru nalazi «leptir» poklopac, koji se okreće oko svoje sedišnje osovine pomoću električne struje. Laganim okretanjem poklopac naizmjenično otvara i zatvara cijev, što znači da u nju propušta ili prekida zvučne valove s udarene pločice i tako izaziva periodičnu promjenu tj. vibriranjem jačine tona – po čemu je instrument i dobio naziv.
Vibrafon posjeduje motor koji ako se uključi daje ritmičke pulsacije.
Udara se palicama s glavom od filca ili gume. Često jedna ruka drži 2-3 palice. Tako se mogu izvoditi i četveroglasni akordi.

Čelesta (celesta)
 

To je instrument s klavijaturom poput malog pianina koji umjesto žica ima čelične pločice. Konstruiran je u 19. stoljeću u Parizu. Zvuk čeleste je jasan i čist po mekoći sličan harfi te donekle zvončićima. Godine 1886. konstruirao ga je Auguste Mustel. U umjetničkoj ga je glazbi prvi put upotrijebio Čajkovski 1891. g. u baletnoj suiti Ščelkunčik. Notira se od c-c4, a zvuči oktavu više. Gradi se u formi harmonija ili pianina. Metalne pločice, koje počivaju na drvenim rezonantnim kutijicama, udaraju se malim čekićima posredstvom klavijature.
Na čelesti obično svira pijanist, jer je tehnika sviranja ista kao na klaviru, samo bez većih mogućnosti mijenjanja artikulacije izvedenih tonova (staccato, legato, dinamičke nijanse…). S obzirom da mu je zvuk tih upotrebljava se u prozračnim zvučnim kompleksima.
Najpoznatije djelo skladano za ovaj instrument je Muzika za gudače, udaraljke i čelestu Béle Bartóka

Drveni Idiofoni - Ksilofon
 

To je udaraljka određene visine tona, zvučnog opsega od (c1) f1-c4. Ima dva reda drvanih pločoca (ppalisandrovo drvo) složenih po uzoru na klavijaturu. Daje vrlo kratki zvuk, prodoran u visokim registrima. Glazba se zapisuje oktavu dublje od željene visine tona pri sviranju se može rabiti više palica istodobno, kao i kod vibrafona. Ksilofon je sopransko glazbalo svoje porodice. Uloga alta ima ksilofon s rezonantnim cijevima ispod pločica, tzv. ksilorimba, zvučnog opsega c1-c5.

Marimba
 

Ulogu tenora u porodici ksilofona ima MARIMBA ili MARIMBAFON, instrument određene tonske visine, opsega c-c4. Afričkog je podrijetla. Posjeduje rezonantne cijevi koje tonovima daju topliji i mekši zvuk. Dosta se upotrebljava u južnoameričkom folkloru i zabavnoj glazbi tog žanra.
Basovska marimba ima raspon C-c3. Danas se radi i marimba raspona F-c5 ili čak C-c5, duga više od 2,5m

KASTANJETE (cast.)

To je instrument španjolski narodni neodređene tonske visine. Koristi se i u južnoj Italiji. Ima oblik manjih izdubljenih drvenih pločica (školjki) povezanih špagom u parove. Pločice se drže u ruci i pokretom prstiju vrši se udar jedne o drugu. U orkestru se koriste kastanjete s pločicama koje su zakvačene za jednu dršku.

KINESKA DRVA (WOODBLOCKS) (w. bl.)

Instrument je neodređene tonske visine. To su izdubljene drvene kutije u obliku pravokutnika s otvorom za rezonanciju, različite veličine. (Engl. wood block – drveni odsječak grubo otesana drva u obliku kvadra.) Udara se drvenom palicom.

KOREANSKA (KOREJSKA) DRVA (TEMPLEBLOCKS) (t. b., od enlg. temple = hram, dvorana kupolasta svoda i block = komad grubo otesana drva) sušeni su komadi izdubljenog drva kruškastog oblika, slični kokosovim orasima. Nazivaju se i drvenim zvonima, a daju zvuk neodređene visine, to viši što je volumen drva manji. Obično se koriste u raznim veličinama u kompletu do pet s vrlo čujnim visinskim razlikama. Imaju proreze preko kojih se udaraju drvenim palicama. Slična su im kineska drva.

CLAVES

Južnoamerički je instrument. To su 2 štapića od tvrdog drveta koji se udaraju jedan o drugi pri čemu se dobije zvuk sličan kineskim drvima i kastanjetama.

MARAKAS ili ZVEČKA (mar.)

Maraca je južnoamerički je instrument. Vrsta je čegrtaljke. Zaseban je instrument, ne spada ni u jednu od porodica udaraljki. Potječe od sušene tikve s košticama unutar koje udarom o stjenke daju karakteristični kratki zvuk. Sviraju se, tj. tresu u paru (maracas), a mogu biti raznih dimenzija. Prozizvodi vrlo karakterističan zvuk neodređene visine.
Drvena sfera tanke stjenke danas se može puniti različitim zrnastim materijalom (riža, plastične kuglice, sačma…). U komercijalnoj izradi ima oblik šuplje lopte od drveta, metala ili plastike s drškom, unutar koje se nalazi različiti zrnati materijal.

CIMBAL – žičani instrument
 

To je instrument određene tonske visine. Daje tonove u opsegu od E-e3.
Trapezoidnog je oblika s razapetim čeličnim žicama, po kojima se udara duguljastim drvenim žlicvama (štapićima koji su na krajevima zadebljani i često s jedne strane presvučeni filcom, kojim je omogućena promjena boje zvuka). Često ima i pedal za prigušivanje zvuka. Ton mu je prilično rezak no zbog slijevanja zvuka ponekad nejasan posebno ako ne posjeduje prigušivač.
Cimal je stari instrument psalterijum ili psalterij perzijsko-asirskog podrijetla. Danas se najčešće javlja u sastavima mađarskih i ciganskih orkestara. U simfonijskoj glazbi koristili su ga većinom mađarski skladatelji Bartók i Kodály (Kodalj), te slavenski (Igor Stravinski: Rag-time, Renard).

Sonorni Predmeti
 

Sonorni su predmeti metalni i drugi predmeti koji u određenim okolnostima mogu imati ulogu glazbala (praporci, čegrtaljke, bič, nakovanj, lanci itd.). U njih se ubraja i eolifon (eol.), mehanički uređaj kojim se oponaša zvuk vjetra. Tu je zatim i tzv. lastra (la.). Riječ je o limenoj ploči obješenoj na okvir. Bude li zatresena rukama, lastra proizvodi zvuk sličan grmljavini.
Među njih se može uvrstiti i obična staklena čaša. Laganim trljanjem prstom po njezinu ovlaženu rubu nastaje ton, čina visina ovisi o volumenu čaše. Na tom je principu američki znanstvenik i pisac Benjamin Frankslin (1706.-1790.) konstruirao glazbalo i nazvao ga glasharmonika. Sastojalo se od mnoštva staklenih zvona, koja su se vrtjela nanizana na osovinu. Trenjem o rub svakog pojedinog zvona nastajali bi nježni tonovi različite visine. Vremenom je glazbalo dobilo i tipke, a opseg mu je bio c-f3. Na njemu se mogla izvoditi i klavirska i orguljska glazba. Za njega su pisali W. A. Mozart (Adagio i rondo za glasharmoniku, flautu, obou, violu i violončelo, KV 617) i drugi.

Mykeli,svaka ti se dala za ovaj rad.Da si na muzickoj akademiji na Barcley,dobio bi cistu desetku.Svaka cast.