Ajmo se prvo složiti oko jedne važne stvari:
postoje instrumenti kojima ton traje tako dugo koliko dugo držiš tipku (orgulje) i postoje instrumenti kojima ton ne traje toliko dugo nego se prirodno stišava i na kraju nestane (klavir, električni klavir, klavičembalo.
Kad sam napisao da ton klavira traje oko dvadeset sekundi, govorio sam napamet. Niži tonovi traju duže (jer su žice na klaviru duže), a viši tonovi traju kraće (kraće žice).
To vrijedi za pravi klavir.
Vratimo se klavijaturi. Na klavijaturi proizvođač semplira (snimi) ton klavira. Proizvođač može snimiti cijelu dužinu prirodnog klavira i taj snimak može trajati na najdubiljim tonovima i preko minutu!
Proizvođač bi mogao cijeli taj sempl pohraniti u memoriji klavijature. Kvaka je u tome što bi snimak od jedne minute zauzeo oko 6 megabajta. A to je samo jedan ton! Gdje su svi ostali pa još semplirani na 4 dinamičke razine kao na Fantomu G.
U tu svrhu proizvođač u snimku klavira iskoristi samo prve dvije ili tri sekunde i unutar tih prvih sekundi ugradi loop.
Dakle, ako je semplirao najdublji ton na klaviru (A0) koji prirodno traje jednu minutu, proizvođač nakon prve dvije sekunde zvuka ugradi loop i odreže ostatak snimka nakon završne loop točke.
Time je proizvođač umjesto 6 megabajtnog snimka/sempla dobio snimak/sempl od 200 ili 300 kilobajta, ali s loopom.
I to se odradi po istom principu i za sve ostale tonove klavira koje proizvođač semplira.
Bitno je razlučiti sljedeće: još smo u fazi stvaranja sempla. Nakon toga, proizvođač napravi multisempl.
Dakle, konačni rezultat je multisempl klavira na kojem, kad stisneš tipke, zvuk klavira se ne stišava prirodno kao na pravom klaviru, nego traje dokle god držiš tipku.
I sada prelazimo na sljedeću fazu, a to je stvaranje programa koji se na Rolandu zove Patch.
U programu/patchu se rekonstruira uz pomoć sinteze natrag prirodno trajanje klavira.
Cilj nam je dakle dobiti natrag prirodno stišavanje zvuka klavira.
U tu svrhu se koristi u Patch Edit Modu funkcija koja se zove TVA (time variable amplifier).
Ta funkcija stišava zvuk u jedinici vremena i sastoji se od četiri komponente: attack, decay, sustain i releas, skraćeno ADSR.
Od ova četiri parametra, upravo decay i sustain određuju kako če se zvuk stišavati kroz vrijeme.
Konkretno, prvi parametar (attack) određuje kako će se brzo pojaviti zvuk klavira od trenutka kada pritisnemo tipku. Za imitaciju zvuka klavira, attack parametar se stavi na najnižu vrijednost, što znači da će se zvuk pojaviti odmah po pritisku tipke. Zatim se ostali parametri (decay, sustain) programiraju tako, da nakon ove inicijalne faze kada je zvuk najglasniji, da se zvuk postupno stišava sve dok potpuno ne nestane i to unatoč tome što držiš pritisnutu tipku.
To je skraćena i pojednostavljena verzija.
Dakle, postupno stišavanje zvuka klavira se ne događa u samom semplu ili multisemplu, nego se stišavanje programira u patchu.
Klavir je dakle u klavijaturi loopan i nakon što pritisneš tipku, nakon sekundu, dvije, nastupa loopani dio u semplu, ali se taj dio stišava do potpune tišine jer je program/patch tako isprogramiran.
Orgulje primjerice, koje se ne stišavaju kroz vrijeme imaju dakle drugačije isprogramiranu TVA krivulju.
Ako na Fantomu (ili bilo kojoj klavijaturi) uzmeš program klavira pa zamijeniš multisempl klavira s multisemplom orgulja ili flaute na primjer, isto ćeš čuti kako se orgulje ili flauta stišavaju nakon pritiska tipke.
Stvar dakle nije do sempla, nego kako je patch isprogramiran. I obrnuto, možeš uzeti program/patch orgulja i zamijeniti multisempl orgulja i staviti multisempl klavira pa se klavir neće stišavati kao prirodan klavir, nego ćeš čuti njegov zvuk tako dugo, koliko dugo držiš pritisnutu tipku.
Da zaključim:
kod sempliranja se na svim instrumentima stavljaju loopovi, a njihovo prirodno odzvanjanje se rekonstruira u synth-sekciji klavijature. Radi se o dva različita procesa koji dovode do konačnog rezultata, a to je gotov program ili patch.
|