Duljina loopa ovisi o nekoliko parametara, a zlatnog pravila nema.
Do sada je kod proizvođača uvijek bila tendencija, da se loop postavi što je bliže samom početku sempla i da sam loop bude što kraći, kako bi konačni loopani sempl bio što kraći i time zauzimao što manje memorije.
Nedostatak toga jest da zvuk postaje statičan, sterilan, beživotan.
U onom primjeru s inicijaliziranim patchom, ako preslušavaš multisempl klavira (uzmi radije neki FF multisempl jer je klavir svijetliji) možeš čuti prvu fazu sempla kao prirodnu reprodukciju i kako se zvuk kvalitativno mijenja, a nakon toga zvuk postaje jako monoton, "sterilan". To je zato jer je loop jako kratak.
Načelno, duljinu loopa i mjesto gdje ćeš ga postaviti ovisi o samoj snimci, odn. semplu. Jer, treba pronaći dvije točke koje su slične, da bi se uopće mogle loopati. Možda te dvije točke pronađeš unutar jedne sekunde ili čak manje, a možda trebaš i 5 sekundi sempla pregledati da bi našao dvije usporedive točke koje se mogu loopati.
Jedino što može vrijediti kao zlatno pravilo jest, da što je loop duži, to sempl zvuči prirodnije.
Evo mali apstraktni primjer.
Zamislimo da imamo sempl koji izgleda ovako: Abcd
Pritom je A onaj neloopani početni dio. Ako sada postavimo loop na b, onda c i d možemo odrezati jer se oni nikad neće čuti budući da sempler svira samo do b i onda nastupa loop, i time smo dobili konačni sempl Ab pri čemu je na b postavljen loop.
To je kratak loop i bit će monoton jer nakon A slušaš beskonačno samo taj loopani b.
Ako pak loop postaviš na bcd, onda će sempl biti duži, zauzimat će više memorije, ali neće biti tako monoton jer nećeš u loopu čuti samo b, nego i cd, ukupno dakle loopani dio u semplu iznosi bcd i on zvuči bolje i življe.
Iskustveno se može reči jedino da se na semplovima sint boja može postaviti vrlo kratki loop jer je sint boja u pravilu vrlo statična. Kod akustičnih boja loop mora u pravilu biti duži jer je zvuk akustičnog instrumenta puno varijabilniji.
Primjerice, ako se semplira uživo zvuk s trube, trubač će uvijek malo varirati pritisak zraka što se odražava i na sam ton koji se semplira, violinist će isto tako varirati u potezu gudalom, njegovom pritisku itd. Odatle ni sempl neće biti statičan i teže je pronači odgovarajuće loop točke.
Poseban je pak problem originalno semplirati i postavljati loop točke na instrumente kao klavir ili gitaru jer se one prirodno stišavaju pa je i sempl takav da se sam od sebe stišava. Problem je onda uopće pronaći dvije točke za loopanje jer je loop end točka u semplu uvijek tiša od loop start točke.
Takvi se semplovi ni na jednoj klavijaturi uopće ne mogu loopati jer fale odgovarajuće funkcije da se to obradi. Ali u to ne moramo uopće ulaziti jer sumnjam da iko uopće uživo semplira pravi klavir i gitaru, a da na to stavlja loopove.
Evo pokušat ću pripremiti jednu sliku pa u sljedećem prilogu napišem i opišem princip kod sempliranja s klavijature.
|