@ cinclilator
Bravo kolega, odličan post.
Slažem se gotovo sa svime. Indentične probleme u vezi aranžera i isti način razmišljanja oko nabavke novih pila imam i ja osobno, samo razlika je u tome što sam ostao na Pa80 od aranžera. zadovoljan sam s njime i nakon višegodišnjeg mukotrpnog rada s ovim perforacijama mi vrijedi sad više i od Pa2X-a ili Tyrosa ili G-70.
Što se tiće Rolanda G-1000, slažem se da se radi o dobrom čvrstom aranžeru koji više nego dobro radi svoj posao. Svirao sam na njega i mogu reći da mu je naspram Pa80 jedina mana težina i nedostatak samplova, bar nekakvih jadnih 8 Mb da su mu stavili opciono jer mjesta u njemu stvarno ima.
Napomenuo sam već u prijašnjim postovima da nije bubanj i bas s G serije Rolanda močan koliko činjenica da smo mi strašno jako naviknuli svoje uši na taj sound, i još bitnije da dobrih desetak godina je Roland bio nedodiriv u svijetu aranžera. Svaka čast KORG-u i3, bio je u ono vrijeme stvarno revolucijska kljava, ali opet taj njegov oštar sound nije mogao ni blisu ikojem Rolandovom aranžeru, pa čak i Yamahi.
Opet, pojavom Pa serije od KORG-a, KORG nije dao u startu tvornički bolju klljavu od Rolanda G-1000, ali je dao mogučnost da napraviš puno bolji konačni sound i synth od Rolanda G-1000. Ja odgovorno tvrdim da danas ima KORG-ova Pa50 tako isprogramiranih i skockanih da samo tako karakteristikama nadjačaju i najbolje isprogramiran Roland G-1000. Naravno, to je samo rezultat stručnog rada, ali valja i napomenuti velike razlike u tehnici. Ipak par godina razlike igra jako veliku ulogu.
I na kraju, u čemu je tajna kvalitete Rolandovog sounda ? U izlaznim pojačalima i kvalitetnim konekcijama. Da primjerice KORG stavi kvalitetno izlazno pojačalo i izlaze na svoje kljave onda bi tek vidjeli totalnu premoć nad ostalim kljavama. To je Ketron shvatio i zato je on sada među najmasnijim i najkvalitetnijim zvukovima na stageu. A KORG je baš u tom segmentu kao proizvođač najtanji. Izlazna snaga mu je da izvinite za qrac, mutna i bez dobrog masteringa na mikseti nemaš pored svih hebački složenih samplova i boja u njemu "druck" kakav bi normalno očekivao da se čuje. Efekti su super, odabir boja nenadhebiv, ono očekuješ perfekciju, i ona traje neko vrijeme, a s godinama počinju krckanja, šumovi ... Misliš si da je stvar u kablovima, zvučnicima i bog te pitaj što sve ne, al na kraju skontaš da je to najprostiji izlaz. Možeš ih ti i zamjeniti, ali to više usljed godina upotrebe nije to. A tu je Roland upravo najkvalitetniji. Od mog frenda D-50 je star 15 godina i radi i čuje se kao da je jučer izašo iz dučana. I da, najbitnije da mu utičnice nisu razhebane ko na mom N364 koji je btw 6 godina mlađi
