Prvu harmoniku sam dobio u petoj godini i to je bila najmanja ali PRAVA dugmetara na svetu.Posle sam tek saznao da je kostala pravo bogatstvo jer je covek to pravio specijalno za mene.Italijanski delovi,sve full.Posle sam negde u devetoj godini dobio Paolo Soprani,96 basova,koja mi je ostala u najlepsem secanju i sad bi mnogo voleo da imam takvu harmoniku ali nazalost izgubio joj se svaki trag(a prevrnuo sam pola Beograda da je nadjem).Ovo sve posle je klasika,Dallape,Guerrini,Rolandi,Korgovi,Yamahe i sl.Sto se tice kvaliteta ove dve harmonike to je vrh,kraj sveta a prva klavijatura mi je bila Yamaha SHS-200(ono njesra kao gitara)i imala je ping-pong farbe da se covek upisa od smeha.Ali u to vreme je to bila atrakcija.Napravio sam kabal od 10m i selotejpom ga ulepio sa strujnim kablicem od adaptera koji sam takodje produzio na 10m,i sa tim sam trcao po sali(tad sam bio u narko-alkoholnoj fazi),bljak.
|