Kolika je gaza u USA-Cikago?

[cincilator]

Nezahvalna tema, prica bez kraja, jer svako ima drugacije iskustvo. Ako je rijec o klasicnoj "kafani" to je svuda slicno. Gdje je "jugovic" tu je i kafana i sve ono sto uz nju ide, pocevsi naprije od mentaliteta. Probao u ranoj mladosti, zgadilo mi se i nikad vise "case lomim, ruke mi krvave...", "otis'o si sarme prob'o nisi... Cuj "gazda"... pa jos "pola baksisa". Mentalna ustanova.
U principu sve je to isto, u zapadnoj Evropi, u SAD ili negdje u "kraju". Kafana k'o kafana, gazda k'o gazda.
Sasvim je druga prica ako zivis u tim zemljama.
Ja npr. radim iskljucivo privatna veselja i vec godinama solidno zaradjujem, vise nego recimo nas "prosjecan useljenik", a povremeno i "mnogo vise". Kalendar mi je vec prilicno pun i za sledecu godinu, jer se svadbe ugovaraju po godinu dana unaprijed. Medjutim nisu samo svadbe u pitanju. Slavi se sve i svasta i ljudi koriste svaku priliku da se okupe i provesele, sto na ovaj standard zivota nije pretjeran "luksuz". Sto siri repertoar utoliko bolje, za sve generacije. Potrebna je "specijalizacija" na "zavicajnim" i bend sa sto manje clanova iz razumljivih razloga.
Neko je pomenuo Milosa Djordjevica i taj je vjerovatno neupucen. Milos se najvise reklamirao po mrezi, pocevsi od "youtube", pa do raznoraznih stranica, pa je mozda neko zbog toga stekao takav utisak. Naravno, prednost mu je sto je "one man band", jer je konkurantan i za male zabave i svecanosti, sto organizatore kosta manje, a njemu puni dzepove.
Za dolazak iz zavicaja na tezgu u SAD na zalost nema mnogo rezona, osim ako se ne radi o afirmisanim muzicarima, odnosno pjevacima, koji iza sebe imaju vec poznate hitove.
Ukoliko neko od muzicara dolazi sa useljenickom vizom, to je vec druga stvar. Osim toga, pozeljno je biti sto "samostalniji" jer je mnogo "muzicara" spremno na sve i za sitnu korist... Zavist, ljubomora, mrznja, podmetacine, spletke...sve su to neminovne pojave medju nekim naizgled normalnim kolegama, sa kojima ce te susresti ukoliko budete po Cikagu, ali i drugim mjestima pokusavali da nadjete "ortake".
Kvalitet igra manju ulogu nego u kraju, svasta ovde prolazi, da covjek nekad ne povjeruje, ali ipak ima dovoljno onih kojima se ne moze podvaliti i koji vam s vremena na vrijeme mogu dati dovoljno motiva, a koji nije iskljucivo materijalni da se i dalje time bavite. Ko zna svoj posao, za trziste ne treba da se brine, a ni za zaradu. Na privatnim veseljima, porodicnim svecanostima, zurkama, covjek moze cesto da dozivi pozitivno iskustvo, da od zivota uzme vise. Mnoge svadbe se podijele sa americkim muzicarima, a ponekad je to stvarno prijatno iznenadjenje... Sto se tice "friskih useljenika", baksis je po pravilu dobar. Ima i onih tezgi gdje baksisa uglavnom nema.
Npr..., ja se cesto "zanrovski" prilagodjavam i svirke bez baksisa dobro naplatim, pa me baksis i ne zanima u tom slucaju, a o zadovoljstvu i ambijentu da ne pricam.
U principu sve ide, od "Sabana" do "Dragana Stojinica" ili "krajiske muzike" do "Olivera Dragojevica, Od Cole do "turbo-folka", a ponekad cijelo vece bude sa starogradskom muzikom. Tako sam bar ja nasao nacin da ravnomjerno popunim cijelu godinu i uzivam u onome sto radim. Ima mnogo iskljucivih "sabanlija" i "JV" koji svakako imaju svoje musterije, ali ne bas tako cesto i redovno, pa mozda oni iz svog ugla daju negativne ocjene o tezgaroskom trzistu, mada se svi rado hvale i uvelicavaju "dozivljaje" sto je navika poznata iz kraja. Sve u svemu, nista nepoznato, brzo bi skont'o sve, a ako nisi ozenjen, hvataj neku i ponesi instrument