U "stara doba" na IDE (tj. ATA) priključak moglo se samo 2 Harddiska spojiti.
(ili u kombinaciji, Harddisk + cd-rom). Već tada je SCSI mogao 8 aparata koristiti. (0-7).
Jedan "Aparat" je bio i Controller sam, (karta koja se stavila u slot u kompjutoru),
tako da je od osam mogućnosti spojiti neki aparat, jedna već otpala za Controller,
a ostalo je 7. Zato si obično i imao kabal, ovisno koji si kupio, do osam plosnatih štekera.
Svaki priključeni aparat imao je (morao je imati) svoj broj, svoj id, koje si ti na aparatima
sa jumperima namjestio. Controller sam uvijek je imao najniži broj,
nije morala biti nula, ali manji od drugih aparata.
Priključiti si mogao u stvari sve, Harddisk, Cd-rom, Skener itd. Pošto je to bila
(a i još uvijek je) daleko savršenija tehnika, bila je uvijek i odgovarujuće skuplja
od standarnde tehnike. koristila se jako često u serverima, koji su non-stop radili,
dakle pod jako napornim okolnostima, a gdje se mora pouzdano raditi.
Kada su normalni Hard-diskovi vrtili sa otprilike 5400 okretaja u minuti,
SCSI-Harddiskovi su šibali sa između 10 000 i 15 000 rpm.
Već tada su SCSI harddiskovi imali transfer podataka u sekundi,
koja se u nekoj mjeri mogla ravnati sa današnjima.
Kada je jedan IDE-Harddisk (recimo 10-20 GB) prenosio oko 30 MB u sekundi,
dobar SCSI-Harddisk je već tada bez velike muke uspio 70-80 MB u sekundi.
U praksi. To je i danas jako dobra brzina. Za IDE/ATA ploče se kaže
da mogu transferirati do 133 MB u sekundi, ali to je INTERFACE, a ne harddisk.
Kasnije se moglo do 16 aparata (npr. 16 hardiskova) spojiti, a IDE (ATA) još uvijek samo 2,
samo što na matičnoj ploči si imao 2 controllera, zato se moglo spojiti do 4 drajva.
Danas postoji SATA priključak za (uglavnom) harddisk, ali nova SCSI tehnika,
i danas je naprednija, samo što razlika između SCSI i SATA (ili eSATA),
za umiruće ljudi ne igra više veliku ulogu.
|