Sta znaci 'dobar klavijaturista'?
Da li se odnosi uzem smislu - na 'narodnjake' ili u nekakvom 'punom smislu' rijeci?
Narodnjak 'klavijaturista' je nastao tako sto su sa pojavom novih muzickih tehnologija harmonikasi samo vodoravno polozili harmoniku, a 'tehnika' je i dalje ostala - harmonikaska.
Klavijaturista u punom i pravom znacenju bi trebalo da predstavlja nekoga koje je prije svega savladao 'klavirsku tehniku', a potom se usmjerio u pravcu 'modernih' muzickih instrumenata - 'synthesizer'-a.
Na zalost, vecina danasnjih (aranzer) 'keyboard'-sviraca su harmonikasi, koji nevjesto sa dva-tri prsta lijevom rukom jedva osviraju dva-tri akorda od cijele harmonije i tu se zavrsava njihovo umijece sa lijevom rukom.
Trka za 'bojama' cesto vodi u pogresnom pravcu, jer je mnogo vaznije kako se odsvira solo od same 'boje' koja se upotrebi. Uz to mnogi 'nasi' aranzer sviraci zvuce prazno, jer u svirci se cuju samo automatska pratnja i 'solo', koji cesto nisu aranzmanski dobro uskladjeni.
od narodnjaka, 'uzivo' zvuci ponajbolje mile kitic, zahvaljujuci - shedi, cija pratnja, bez obzira sto koristi mnoge gotove sekvence sa semplera, zvuci transparentno i dinamicno.
vrlo je vazno da 'klavijaturista' dobro pozna harmonije i da osim solo-instrumenata koristi i 'background' instrumente poput 'strings', gitara, duvackih instrumenata... itd, i naravno da sa njima ne 'poklapa' vokal ili da zvuci 'neizbalansirano' u odnosu na pratnju, sto je najcesci slucaj..
kaze se da o ukusima ne vrijedi raspravljati, ali ako pricamo o 'klavijaturama' nije isto svirati pjesme npr. jednog halida muslimovica ili harisa dzinovica.
balkanski 'folk' je i pored znacajnih pomijeranja, aranzmanski jos previse sirov i neartikulisan, pa je i prica o 'dobrom klavijaturisti' u narodnjackom smislu nezahvalna tema.
|