Tako je !
Znači, u odnosu na današnje romplere je neisplativa i nema neku vrijednost nit ekonomsku nit sviračku.
Jedino s obzirom da je rijetka i da je u malim serijama izašla vrijedi je imati kao kolekcionarski primjerak, jer budimo realni, jedna prastara mašinka tipa Yamaha PSR630 koja vrijedi jedva 100-tinjak € je pojede za doručak sa svojim enginom i mogučnostima.
Svojedobno je početkom 90-tih bila solidna kljava s ritmovima (ne aranžer, jer na njoj ritmove ne možeš aranžirati po svom čefu), no mislim da je ona kao projekt bio prvi i posljednji pokušaj Kawai-a (koji je btw već tada bio na izdisaju) da počne s masovnom proizvodnjom klavijatura s ritmom, baziranih na GM standardu.
Danas je Kawai opstao samu u svijetu el. pianina i tu je sam vrh.
Svojednobno su imali u svijetu workstationa interesantnih primjeraka kao K/S 5000, pa K1/II (svojevremena jeftina dobra zamjena za M1), K4 itd