Idem selom nosim tus kabinu,
al' sam jak, u p_ _ku materinu.
Idem kuci iz tudjega sela,
suvog k_ _ca i mokrih cipela.
Moja mala ko stara cuprija,
kad ja na nju, ona se uvija.
Oj Jelena, rasiri kolena,
nema smisla, sto si tol'ko stisla.
Meni moji govorili strici,
il' se zeni, ili ga odsici.
Mala moja, kada bi mi dala,
i ti bi se donatorom zvala.
|