Eto mene narode opet i veliki pozdrav svima!
Evo da vam se obratim sa još jednom pričom, naime svirali smo svadbu i to do ranih jutarnjih sati.Imali smo stanku i najednom ode naš harmonikaš van iz doma al s harmonikom, a normalno pijan ko letva. Mi ostali u čudu, i začas se začula muzika, pa reko našo si je nekakvo društvo i sad čovjek se vani lufta na svježem zraku. Kad nije prošlo dugo začuje se vani gromoglasni smijeh, aplauz i začas pjesma ali ono, iz sveg grla. Sad nemamo više ni mi mira, idemo vidjet van šta se dešava. Kad ono imamo i šta vidjet:naš harmonikaš se lijepo popeo na jedno drvo šljive, i to s harmonikom, i čovjek "udara" iz visina.Mi smo se samo pogledavali i nismo znali jel bi se smijali ili šta. I još je to bilo dobro, nego na kraju, kad je htio sići, neee, šta bi on dao najprije harmoniku pa da on normalno siđe dolje, nego oće frajerčina skupa silazit s harmonikom, pa se poskliznuo i zacviko ali tako da mu je glava visjela dolje, ali bogami smo ga jedva izvukli jel kako je padao tako mu je harmonika pala i s remenima mu se omotala oko oko vrata pa se skoro udavio.
pozdrav,
Svirko
|