Pretezno nemam tremu, jer zvucim kao vecina muzicara, onako osrednje, zadovoljavajuce... Jedino sto cesto radim sa razlicitim pjevacima, pa hvala bogu jedni pjevaju brze, drugi sporije, jedni nize, drugi visocije... U stvari tad nemam tremu, to je vise nesto kao ljutnja kad odsviras forspil, a onda pjevac kaze, ajd pola tona visocije, ili malo sporije i onda sviraj forspil opet...bla...bla...
|