Uvijek si možemo postaviti pitanje, što je bilo prvo. Koka ili jaje?
Zašto mislim da smo prvo zabavljači, a tek onda muzičari? Pa jednostavno zbog toga što našim muziciranjem zabavljamo ljudi. Ljudi na svadbu nisu došli slušati glazbu kao što to čine kada idu na koncert big banda ili simfonijskog orkestra. Proslave na kojima sviramo su mjesta gdje se uzvanici žele zabaviti, plesati, pjevati s nama, a glazba koju izvodimo je samo medij preko kojega to činimo. Da bi bili uspješni u tome, da bi ostavili dobar dojam i postigli ono za što smo angažirani, nije potrebno samo dobro muziciranje, već i neke druge sposobnosti koje ne mora nužno imati vrstan glazbenik u recimo, big bandu.
Ovime nimalo ne umanjujem nas gažere u glazbenom smislu. Baš suprotno, pored znanja sviranja moramo imati "dodane vrijednosti" koje nas čine boljim ili manje boljim od konkurencije. Upravo ta dimenzija određuje da li će nas slijedeći put ponovo angažirati ili ne, a nedostatak te vrijednosti je razlog zbog čega mnogi odlični glazbenici koji bi željeli zaraditi novce kao i mi, to ne mogu.
Zato smo mi prije svega zabavljači, to je moje mišljenje.
Ovakav stav vjerojatno dolazi i kao posljedica jer sam najveći dio svog života nastupao kao OMB. Često s pjevačicom ili po potrebi gitaristom, ali je uvijek teret i odgovornost (
zabave ljudi) bila na mojim leđima. Pored pjevanja većine repertoara, manipulacije s razglasom, odabira odgovarajuće pjesme koja podiže raspoloženje i komunikacije s gostima, meni samo sviranje aranžera dođe kao sporedna radnja koju odrađujem rutinski. I ponekad, ali vrlo rijetko, kliknem i na trasposer ako baš moram.
