Eeee,prisetih se mog naj-maler dana od pre jedno 10-ak godina.Elem,pođemo mi na svirku.Neka matura bila..Ja u mog Yuga natovarim opremu a ostali u drugom Yugu.Na pola puta počne mi blokirati zadnji desni točak moje krntije.Put od 20-ak kilometara se odužio..Stajao sam i hladio točak (glavčinu) vodom koju sam imao sa sobom.Jedva se dovučem.Negde u pola svirke moj Kawai K I crkne (posle se ispostavilo samo strujni adapter !!!).Svirao sam bas-kontru..frkaaaa....Donese mi neki klinac neki svoj sint ma bože ne daj.Ništa što bi ličilo na bas.Split-nema.Da se ne foliram I Kawai je u to vreme bio prevaziđen ali za ono sprava bre !!Al´žurka neviđena a "bas" kao trula kanta !!! Negde pri kraju svirke kroz portal sale gde smo "Svirali" kao da sam vide svetlo u mom Yugu.Ma,učinilo mi se..Posle svirke ja u kola nema kasetofona..Momci obili gepek i otvorili vrata.Al su uz gepeku stali na snagaš koji je bio pokriven nekim ćebetom.Hebem im mamu ukradu kass od 20 DM a stanu na snagaš jer ne znaju štaje to i koliko vredi.Ali nije kraj...Mi tu oko kola kad pevač primeti da su i iz njegovog Yuga maknuli kasetofon.Krenemo kući a na Yugu mi rikne levi far.Onako ćorav dođem do kuće.Pošto stanujem u zajedničkom dvorištu (Amfor što bi rekli) ja da ne budim komšije "na ruke" uguram Yuga u dvorište.Zaključam i vidim prednja leva guma legla.Gurnem još malo kad u njoj šraf "osmica".Pomislih "Ajde ti sad polako na spavanje dok još nešto nije pošlo naopako"
E sad je stvarno kraj priče....
|