Ta sranja se skoro svakom dešavaju...
evo i moje priče koja se desila prije oko godinu dana
malo je preduga, ali moram je napisati, izvinjavam se unaprijed moderatorima ako je preduga)
Zove mene čovjek, i veli mi da li sam slobodan da sviram na bazenu (nije bitno gdje), kaže da će biti nekoliko pjevača, a gost večeri je Kalimero ( Nisam imao pojma ni ko je niti šta radi...). Ja bio slobodan pa pristanem, kažem cijenu i dogovorimo se. Dolazimo ja i moj brat (koji inače sa mnom pjeva) na bazen, postavim svoje instrumente, naštimam razglas(nije moj, ali je odličan) i krenem da obiđem malo teren da vidim ko sve tu ima. Razglas je donio neki stariji čovjek, kontam ja iskusan profesionalac, i vidim da svira na Korg PA 1X, ali kaže on meni da nećemo zajedno svirati, svako svoje... U tom trentuku sam pomislio: Bože, pomozi kako znaš, šta ću ja sa svojim Rolandom EXR 7 i TR 61, čovjek će me potopiti... Postavim ja svoje i odem sa burazom popiti koju dok dođem na red. Kalimero još nije stigao, pa na scenu kao prvi (i jedini do tada) stupa "umjetnik" po imenu "Mali ninđa"(jedan od organizatora), koji je snimio svij prvi CD i da ga malo promoviše. Vidim da "svirać" počinje kopati po nekim CD-ovima i ubaci jedan u kljavu. Kontam ja: PA 1X, a pušta matrice? E jebi ga... Daj pusti kakav ritam i odradi to kako treba... Onda nastaje užas: Pjevač nije pjevao uživo nego je pušten plejbek preko klavijature...ali...prvo: snimak je zvučio kao da je čovjek sjedio u buretu i pjevao, i drugo: samo sam zapamtio dio refrena koji je glasio:...ti i ja se slažemo kao cuko i mačka...
Pogledam ja buraza, on mene, i u glas izustimo: Majko mila, gdje dođosmo... U tom trenutku su neki gosti već napustili bazen, a ja sam imao nagon da sam sebe utušim u istom. Pjevać ja pjevao nekih pola sata, tekstovi i snimci sve gori od goreg... za to vrijeme smo ja i brat unijeli u organizam znatnu količinu alkohola i velim ja njemu: hajd otpjevaj jednu ne bi li ovo kako spasili... Nakon što sam ga nagovorio, krenemo prema bini (u pozadini čujem komentare od gostiju: ni ovi garant nemaju pojma). Odsviramo pjesmu i taman da napustimo binu, čujemo od gostiju da žele da nastavimo. Nastavimo i vratimo osmjeh preostalim gostima, dok nije došao kalimero. Kada je on počeo pjevati i izvoditi svašta na bini, ja umalo da crknem od smjeha (ko ga zna, zna o čemu govorim). Nekako sam preživio i to do kraja... Počnem pakovati stvari, kad dolazi konobar do mene, daje mi 20 KM (!) i kaže: organizatori su otišli, evo poslali su ti honorar...
Bio sam spreman da prebijem te ljude do te mjere da u narednih godinu dana konzumiraju hranu na slamku, ali su zbrisali...
Od tog dana novac uzimam unaprijed i ne radim ni skim koga ne znam...
P.S. Ništa protiv Kalimera, on je svoje odradio kako treba (neobično ali zanimljivo)