Videti jedan post
Star 01.03.2013, 21:08   #1
RNenad
Početnik forumacije!
 
Registrovan/a dana: 01.03.2013
Postovi: 20
Downloads: 0
Uploads: 0
Rekao HVALA: 9
Zahvalili mu 0 puta u 0 Postova
RNenad ist zur Zeit noch ein unbeschriebenes Blatt
Standard Potreban Savet

Veliki pozdrav, za sve forumaše.

Kao što se da primetiti, nov sam član ovog foruma. Ovo je moja prva tema i poruka. Nadam se da mi niko neće uzeti za zlo istu. Svestan sam da Vas možda uznemiravam, nekim svojim problemom. Zbog toga se iskreno izvinjavam.

Potrebno mi je Vaše profesionalno mišljenje. Prvenstveno Vaš prijateljski savet. Pošto se nalazim zaista u velikoj dilemi i nedoumici. Tako da sam prinuđen od Vas zatražiti pomoć.

Naime:

Od svoje 7-me godine, sve do 17-te, svirao sam klavijature. Otac mi je kupio neke za početnike. Nakon što sam iskazao želju, da ih sviram. Zaista sam voleo muziku, još kao dete i klavijature sam obožavao tada. Bio sam fasciniran njima. Bile su tako posebne i moćne. Sate i sate sam dnevno provodio učeći. Obučavali su me nekolicina njih. Nekoliko profesora muzičkog i jedan muzičar. Pretežno sam učio školski. To je sad shvatam i bila mana. Učenje notno i faktički napamet. Ni jedan jedini čas mi nije protekao bez nota, sveske i knjige. Da sve bude gore, otac, a laik u muzici, mi je stalno ometao tok učenja. Nekim njegovim dopunama i izmenama. Morao sam ga slušati. Nisam imao drugi izbor. Godinama mi je od strane njegove sestre. Koja je živela u Nemačkoj bilo obećavano, da ću dobiti novu profesionalnu klavijaturu. 10 godina sam živeo u toj laži. Zbog koje sam zapostavio i daljnje školovanje i sve. Samo sam živeo za to. Na kraju, u svojoj 17-oj godini sam i dobio tu klavijaturu. Samo što ona nije bila profesionalna. Čak šta više, bila je i lošijeg kvaliteta, od one sa kojom sam i počeo. Tada mi se srušio sav svet. Tada je svemu bio kraj. Tada sam digao ruke od svega i prestao svirati. Sada imam 29 godina i svih ovih 12 godina unazad, muči me čežnja za tim. Nikada se nisam usudio početi iznova. Ponovo sve od početka. Nisam imao hrabrosti za tim. Smatrao sam, a i sada smatram, da je prekasno za to. Da sam suviše star za novi početak. Sve znanje je nestalo. Sem želje, koju ću do smrti nositi u sebi. Najteže mi je kada muziku slušam. Tada zamišljam sebe u ulozi klavijaturiste. Sve dok maštanje to ne prekine surova realnost. Ona stvarna slika mene i onoga što ustvari jesam, a ne želim biti.

Vredi li pokušati makar?
RNenad je offline   Reply With Quote