Klasična ima širi vrat, baš kako kolega grico reče, a ko planira da se bavi nečim drugim osim klasike i španske muzike, neka se uči na akustičnoj sa metalnim žicama, to je ta standardna debljina vrata i razmak među žicama kao i na električnoj. U početku možda hoće biti pipkavo zbog malog razmaka, ali kad savladaš to, lako je i na klasičnoj svirati (ako budeš htio samo zbog zvuka).
Što se tiče prstiju, sviram klavir, a i gitaru rekreativno (bilo je perioda da sam je mjesec dana svakodnevno po sat-dva-tri drljao), kao i bas i jedino sto mi se desilo su pokoji zuljevi na lijevoj i od basa žulj na kažiprstu kojeg najviše koristim pri fingerpickingu (trzalicu za bas ne koristim). Istina, gitara mi je električna, pri tom 9-ke, 10-ke, ništa deblje, pa je to moguć razlog zašto ipak i dalje mogu da vadim krv iz jagodica
jer akustična je, bar što se tiče akorada (a i svega) teža za svirati, žice su nerijetko deblje i prave veći otpor pa i prsti više stradaju. Ali zato pri početku treba dozirati vježbanje. Kamen po kamen i najveća planina se premjesti
