Čim se počneš baviti ozbiljnije sviranjem moraš već biti siguran u sebe i u ono što želiš svirati. Kad vježbom isprakticiraš jedan stil sviranja, nema više povratka. Greške se jako teško ispravljaju.
Ja sam počeo učiti klavir i harmoniku u muzičkoj školi. Obično se kroz vježbe svirala klasična glazba.
Narodnjake i zabavnjake sam vježbao i skidao po sluhu.
Što se je desilo ? Danas nakon 25 g. aktivnog sviranja mogu za sebe reći da sam šund muzičar (vlastito mišljenje o sebi), iako moje kolege iz okolnih bendova imaju o meni vrlo visoko mišljenje. No ja danas niam nit vrhunski pijanist, nit vrhunski harmonikaš klasične glazbe, a ne sviram nit maestralno trilere. Trudim se to ispraviti, ali gotovo je. Kako se kaže Starog konja koji je čitav život vukao kočiju ne možeš više naučiti orati. Tako je i s muzikom.
Godinama već ne sviram više po notama. Prstored koji je bio jedna od najvažnijih disciplina u naukovanju više nije ni sjena od školskog. No te iste navedene vježbe prstometa mi i dan danas otežavaju da brže trilere na harmonici odsviram kako treba, jer za takav stil sviranja nemam tako izvježbanu ruku. Znam gdje griješim, znam kako bi to trebalo odraditi na puno lakši način. Ali ...
Navika je navika, i kad nešto usadiš u podsvjest teško se briše. A pored današnjih obaveza i svakodnevnih problema oko posla, obitelji i dr. "pizdarija" čovjek još nemože biti 100 % koncentriran tokom gaže i na to kako će svirati, jer mnogima od nas je glazba ipak velika relaksacija i lijek za dušu.
Da ne duljim više, Frenki moraš znati što želiš svirati. Ako misliš bit maher u narodnoj muzici, tada vježbaj kola, trilere, brzinu, i tehniku za narodnjačke pjesme. I pomiri se s time da za 10 g. pa neznam kako da sviraš harmoniku nečeš odsvirat nekog Straussa ili Mozarta kako treba pa da se na trepavice postaviš. Isto vrijedi za obratno. Prvih 4-5 godina kako usvojiš gradivo, tako češ i svirati. Poslije se tehnika samo nadograđuje, i greške i propusti se stvarno jako, jako teško ispravljaju.
|