odnosi i mix-u

[tranzit]

Miks je umjetnost i nauka za sebe i on je jedna od veoma vaznih karika u produkcionom lancu, isto toliko vazna kao i samo sviranje i pjevanje ili snimanje. Jedno drugo nikada ne smije i ne moze da "popravlja". Poznata je ona krilatica losih majstora: "izvuci cemo to u miksu" ili kod samog miksa "u masteringu". To ne pije vode i to je velika zabluda. Postoji na hiljade "trikova" i manjih ili vecih tajni ton-majstora koje na kraju i karakterisu rad pojedinca odnosno, cine ga prepoznatljivim po njegovom radu. No, prije sto se covjek pocne baviti tim ekstravagantnim i njemu svojstvenim "trikovima", treba temeljito da savlada osnove ton tehnike i zvuka uopste. Ovo gore nabrojano spada u te osnove, to jest u uobicajeni proces rada na jednom miksu. Znaci, svi signali moraju biti snimnjeni maksimalnim mogucim (zdravim) levelom sa sto je moguce manje smetnji (suma, bruma...). Ovo je polazna osnova od koje krece jedan produkcioni proces. Ukoliko to nije kako treba, svi kasniji procesi su hendikepirani. Slijedeci korak je "ciscenje" repova pojedinih takeova (traka) pa onda, vec pomenuto, rezanje suvisnih visoko i niskofrekventnih dijelova pojedinih signala gdje se treba obratiti posebna paznja a uslov je dobro poznavanje frekventnih opsega pojedinih instrumenata i vokala. Na primjer, nebulozno je jednoj solo violini dodavati ekvilajzerom frekvencije u opsegu od oko 150 Hz jer ta violina tu nema sta da trazi. Naprotiv, toj violini treba rigorozno odrezati sve ispod tih 150 Hz i to sto strmijim Low Cutom. Ili jednom Bass bubnju treba srezati sve iznad 5 kHz, pa onda vokalima sve ispod 120 Hz ili elektricnoj Clean gitari sve iznad 7 kHz itd... ovim se kompletan miks klinicki cisti od nepotrebnog mulja sto odmah ostavlja nekoliko dB headrooma za koliko se onda moze podici master level. Mnogi ton-majstori obavezno upotrebljavaju i normalizaciju signala kao i DC Filter na svim takeovima. Sve ovo se dalje pozitivno odrazava na slijedeci korak to jest, mastering jer je sam miks daleko jaci pa se i zahvati u masteringu po pitanju levelera relativiraju. Sada dolazi na red eventualno kopiranje i dupliranje pojedinih takeova kao i ostale "administrativne" radnje. Tek kada je ovo sve obavljeno prilazi se obradi pojedinih signala ekvilajzerima, kompresorima, deesserima i ostalim alatima kao i podesavanju levela i pozicije u stereo slici a zatim i dodavanju efekata (Reverb, Delay, Chorus, Flanger...). Neophodna je velika disciplina u kompletnom procesu inace se covjek vrlo lako izgubi u svoj ovoj sumi podataka. Jos jedno zlatno pravilo je, nikako ne miksati materijal poslije desetak sati rada na snimanju. To nikada nece donijeti dobar rezultat jer je sluh culo koje se vrlo brzo umara. Uobicajeno je da se nikada ne miksa vise od jedne numere po danu i to ne duze od 3 do 4 sata. Doba dana kada ce neko raditi na miksu je individualno i najvecim dijelom zavisi od bioritma pojedinca. Ovo bi bili neki prvi i osnovni koraci u procesu studijskog rada na jednoj produkciji a detalje mozemo obradjivati kako kome i ako kome sta zatreba, u ovoj ili u zasebnim temama.