|
|
Početna | Registracija | Pravilnik i ČPP | DONACIJA | Lista Korisnika | Društvene Grupe | Kalendar | Pretraga | Današnje poruke | Markiraj sve Forume kao pročitane |
Kutak za harmonikaše Pravo mesto, za pravo pitanje ;) |
![]() |
|
Alati tema | Display Modes |
|
![]() |
#1 |
Belaj boy
|
![]()
Ismet Alajbegović Šerbo
Ismet Alajbegović Šerbo (1925 - 1987) je bosnaskohercegovački harmonikaš, kompozitor mnogih narodnih tekstova i muzike i poznavalac sevdalinke. Nakon što je godinama svirao po sarajevskim kafanama i selima, Šerbo je 1945. godine postao jedan od prvih muzičara Radio Sarajeva. Sa Zaimom Imamovićem svirao je u duetu harmonika Alajbegović-Imamović, da bi se kasnije Imamović izdvojio u prvu veliku pevačku zvezdu sarajevskog radija, a Alajbegović postao vođa orkestara, aranžer i autor. Kao jedan od neprevaziđenih poznavalaca sevdalinke, Alajbegović je učinio mnogo na harmonizaciji te pesme. Izgradio je poseban stil na harmonici, bez virtuoznih pasaža i vrtoglavih kola koja su kasnije proslavile harmonikaše kao što su Jovica Petković i drugi. Šerbin stil bio je mnogo primereniji sevdalinci, onakvoj kako su je pevali stariji pevači - poravno, bez napora, uvek oslanjajući se na melodiju pesme kao na osnovu improvizacije. Moglo bi se čak reći da je Šerbino sviranje (ako izuzmemo harmonijsku potku koju daje harmonika) od svih harmonikaša ponajbliže pratnji sevdalinke. Šerbina harmonika nije ona bučna mešina zbog koje bi pevač morao vrištati. Takvo sviranje harmonike pre Šerbe naprosto nije zabeleženo. Podstaknut uspehom autorskih radova Joze Penave, Jovice Petkovića i Zaima Imamovića, Šerbo je i sam komponovao sevdalinke. Neke od njih rađene su na brzu ruku, za festivale narodne muzike. Neke su, opet, izuzetno uspele kreacije stilski izuzetno bliske tradicionalnoj sevdalinki. Šerbina specijalnost bila je ipak harmonija i iznalaženje inovativnih harmonijskih rešenja koja su uvek zadržavala lagani bosanski narodni melos utemeljen sevdahom. |
![]() |
![]() |
![]() |
#2 |
Belaj boy
|
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
#3 |
Belaj boy
|
![]()
Slavko Mitrović Cale
Rođen je 1953. u Smederevskoj Palanci, u muzičkoj porodici. Sa 8 godina počinje da uči harmoniku, a kasnije od svog oca i kontrabas, bas-gitaru i gitaru. Prvi koncerti vezani su za školske priredbe, a tokom gimnazijskih dana osniva i prvi orkestar koji radi pri Domu omladine. 1972. godine, po završetku gimnazije, odlazi u Kragujevac, gde postaje član orkestra KUD "Abrašević". Tada počinju danonoćna vežbanja i nastupi sa izrazito talentovanom generacijom muzičara. Mnogobrojni koncerti u zemlji i inostranstvu doprineli su da ovi muzičari sazru, tako da su danas mnogi od njih vodeći instrumentalisti u zemlji. 1976. godine postaje profesionalni šef to ga orkestra i grupe pevača za koje radi i muzičke aranžmane. U tom periodu vrlo često sarađuje sa najpopularnijim pevačima i muzičarima koji ga i nagovaraju da pređe u Beograd. 1979. godine, to se i ostvarilo, tako da postaje umetnički direktor OKUD "Gradimir", gde vodi orkestar i mešoviti hor, a istovremeno počinje da snima ploče i da sarađuje sa Radio Televizijom Beograd. 1981. ostvaruje mu se san koji sanja svaki muzičar: postaje član nacionalnog Narodnog orkestra RTV Begrad. Vrlo brzo mu šef toga orkestra, Ljubiša Pavković, već legendarni harmonikaš, ukazuje poverenje i postavlja ga za svog zamenika. I opet koncerti, snimanja za radio i televiziju, putovanja sa folklorom, međunarodni festivali, gde predstavlja zemlju. 1987. godine dobija status umetnika 1991. godine postaje solista RTV Srbije 1999. godine dobija status istaknutog umetnika (podatak da od nekoliko desetina hiljada registrovanih muzičara u zemlji, status umetnika ima samo 120, a od toga samo 27 ima status istaknutog umetnika, govori sam za sebe) U arhivi Radio Televizije Beograd ima preko 100 trajnih snimaka (nacionalno bogatstvo koje se ne sme brisati). Raznovrsnost reprertoara, od klasike do folklora i kvalitet snimaka doprineli su da bude čest gost na televiziji, gde dobija neuobičajeno veliku minutažu. U muzičkoj produkciji ima zapaženo mesto, jer godišnje uradi oko dvadesetak programa (CD) najpopularnijim pevačima. Kao solista ima desetak ploča i CD-a na kojima je uvek zastupljena široka lepeza muzičkih žanrova. Pored nacionalne muzke, tu su: rumunska, bugarska, ruska, zatim francuski valceri i mazurke, italijanska i argentinska muzika, klasika, pa čak i džez. Sem velikog repertoara, karakteriše ga izrazita virtuoznost, dobar muzički ukus, stilska kultura i senzibilitet, koji harmonici daje dušu (Miša Blam, prof. Konstantin Babić, rade Radivojević...) Svira uspešno četiri instrumenta, komponuje, piše tekstove i aranžmane, izuzetno poznaje folklor i etnomuzikologiju, radi sa orkestrima i grupama pevača. Dobitnik je mnogih međunarodnih i domaćih nagrada i priznanja. Živi u Beogradu, oženjen, ima troje dece. Sa harmonikom je obišao dobar deo sveta i za sve je zahvalan muzici... |
![]() |
![]() |
![]() |
#4 |
Belaj boy
|
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
#5 |
Belaj boy
|
![]()
Vlada Panović
Vlada Panovic, rodjen 11. novembra 1967. u Kraljevu, gde je diplomirao u srednjoj muzickoj skoli "Stevan Mokranjac". Svoju ljubav prema muzici je izrazio kroz otkrivanja i istrazivanja svih muzickih zanrova, koja je kasnije u svojoj karijeri usmerio ka raznolikosti i bogatstvu balkanskog folkolora. Clan je Nacionalnog orkestra Radio televizije Srbije. Najznacajnije nagrade koje je osvojio su: - Prva harmonika Srbije (Arandjelovac 1994) - Prva harmonika Vecernjih novosti (1997) - Prva harmonika Jugoslavije - Soko Banja (1997) |
![]() |
![]() |
Sledeći član vam se zahvalio jeftabgd za ovaj koristan post: | amircic (13.10.2023) |
![]() |
#6 |
Belaj boy
|
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
#7 |
Belaj boy
|
![]()
Siniša Tufegdzić
U mestu Radenković kod Sremske Mitrovice rođen je i odrastao Siniša Tufegdžić. Kao klinac zainteresovao se za muziku. U sedmoj godini počeo je da prstima prebira i svira na očevoj harmonici. Svoju prvu dugmetaru dobio je u desetoj godini. Muzičko znanje je sticao na privatnim časovima, jer u to vreme u državnim muzičkim školama nije postojalo obrazovanje za instrumentaliste na dugmetarama. Njegov profesor u poznatoj skoli harmonike ‘Krnjevac’ u Beogradu bio je Aleksandar Todorović- Krnjevac. - Mnogo je voleo da svira, pa mu nije bilo teško ni da dva puta nedeljno autobusom ide iz Sremske Mitrovice za Beograd na časove harmonike. Osam godina bio je đak čika Ace Krnjavca. Dobijao je pohvale, pričali su mu da je vrlo talentovan, a njemu je važno bilo samo da svira, svira, svira… A onda je talentovan harmonikaš počeo da dobija prve poslovne angažmane na veseljima u svom kraju. Naravno, i da zarađuuje prve pare. Kao četrnaestogodišnjak postao je član najpoznatijeg i najboljeg mačvanskog orkestra koji je oformio i vodio tada poznati lokalni pevač Đoka Savatić. Dobro je ispekao zanat. Sa 15 godina našao se prvi put na takmičenju harmonikaša. Bilo je to u Obrenovcu na nadmetanju koje je organizovao list “Kekec”. Okupili su se mladi instrumentalisti iz cele zemlje, tada velike Jugoslavije. Imao je tremu, ali i veliku želju da se pokaže u najboljem svetlu. Pobedio je! Kako rekoše njegovi prijatelji i professor harmonike - prvo, pa muško, prvo, pa pobeda.Tog momenta Sinisa pocinje da zivi sa harmonikom i ona s njim. Ponesen prvim velikim uspehom dobio je jos vece samopouzdanje i volju za vezbanjem.Dok su njegovi drugovi izlazili po kaficima,igrali fudbal itd..Sinisa je vezbao harmoniku po 10 sati dnevno. Zbog muzike i harmonike prekinuo je redovno školovanje u trecoj godini srednje pedagoske skole, jer je sve češće na časovima u školi spavao, umoran od večernjih svirki koje su trajale do ranih jutarnjih časova. |
![]() |
![]() |
Sledeći član vam se zahvalio jeftabgd za ovaj koristan post: | amircic (13.10.2023) |
![]() |
Favoriti |
Alati tema | |
Display Modes | |
|
|