Ime akorda i tonovi !?

[smuchac]

Sluh se može razvijati. Apsolutni ne a relativni da. To cesto nije dar jer zna smetati. Dosta sam o tome citao i u dosta dijelova se pronalazim ali od apsolutnog sluha sam daleko i nikad tamo niti hocu niti mogu stici. Zato ne volim kad netko za sebe tvrdi da ima apsolutan sluh. To je jako specificna situacija i cesto za vrijeme slusanja zvuka covjek ima nepotpunu koncetraciju. To zna biti i prokletstvo ukoliko ga se ne zna kontrolirati ili koristiti.

Poslano sa mog Mi A1 koristeći Tapatalk

[Dell]

Originalno postovano od romario

To što to znas odgovor na ovo pitanje je ok, za tebe.
Ali probaj to približiti meni i ostalima koji to ne znamo.

E vidiš, za te stvari treba dosta predznanja iz muzičke škole, a neke stvari iz osnovne muzičke ni ja nikad nisam svario iz razloga što nas je to profesorica solfeggia učila napamet, a ja baš nisam najbolji u svarivanju nečega što se mora naštrebat bez shvaćanja.
Prva i osnovna stvar je naučit intervale i dobrano baratat njima. E onda, evo na primjeru akorda G6 i Em7, koji se sastoje od apsolutno istih tonova i čak ako su odsvirani u istim obrtajima, ovisi isključivo o bas tonu koji od ova dva akorda, a i ambijent je bitno drugačiji.
Zašto Em7? Sastoji se od tonova E G H D. E G i H su osnovni ton (tonika - prvi stupanj u ljestvici), mala terca(tri polustepena razmak) i čista kvinta(sedam polustepenova razmak), znači intervali koji čine molski akord i ton D je mala septima. E sad kako se akordi imenuju po na naš jezik prilagođenim latinskim rednim brojevima (prima, sekunda, terca, kvarta, kvinta, seksta, septima, oktava, nona, decima), septima bi bila sedmi ton u ljestvici (zato što je prima ponovljeni ton) i to mala septima, jer je razmak 10 polutonova.
Sad ide primjer ako je bas ton G, odnosno ako je akord G6, zašto je G6. Sada taj akord kao kvintakord (kad je prvi ton u akordu od 3 tona osnovni ton) G H D E. Dakle osnovni ton (tonika), velika terca(četiri polustepena razmak), čista kvinta (sedam polustepenova razmak) i velika seksta (devet polustepenova razmak).
Oni akordi koje mi u muzici obilježavamo brojem 7 su oni akordi koji na durski ili molski kvintakord imaju još malu septimu(razmak od 10 polustepenova na osnovni ton), a npr. sa maj oni što na durski ili molski kvintakord imaju veliku septimu (razmak od 11 polutonova na osnovni ton).
Ovi akordi što se označavaju sa 9 su zapravo oni što na osnovni kvintakord imaju zapravo veliku sekundu(dva polustepena razmak) ili veliku nonu (oktava gore ili dole od velike sekunde). E sad, što se označavaju sa brojem 9, a ne sa brojem 2 to zaista ne znam, ali pretpostavljam da se to radi da ne bi došlo do zabune, jer npr. akord sus ima varijantu sus2 i sus4, pa možda da ne bi došlo do zabune. Ovaj dio mi nije baš teoretski najjasniji, jer kao što rekoh završio sam samo osnovnu muzičku.
Npr. Gsus2 se sastoji od tonova G A D, dakle nema terce, a G9 bi bio G H D A, e sad kad bi ubacili A ton odmah iza G onda bi imali G A H D A, što znači da bi u tom slučaju razlika između sus2 i 9 akorda bilo samo prisustvo ili odsustvo terce (velika ili mala, ovisno jeli dur ili mol).
Kao što vidiš romario, jako je opširna i kompleksna tema, ali je egzaktna i ne postoji jednostavan način da se objasni, osim da te svaki tjedan sa tim smaraju i udaraju u mozak u muzičkoj školi ili da kao entuzijast sam sebi to radiš svaki dan

Što se tiče apsolutnog sluha, volio bih da se otvori tema o tome, da malo pišemo, jer oko toga se velik broj znanstvenika nikako ne slaže, tu itekako ima mjesta raspravi. Npr. po onome što sam ja do sada pročitao i iskusio, mislim da je razlika između imanja apsolutnog i relativnog sluha samo način na koji smo mozak istrenirali da percepira referentni ton. Kod većine nas je mozak istreniran tako, a takva mu je predispozicija u normalnim okolnostima, da kad čujemo neku pjesmu, da nam je glavna referenca osnovni ton (odnosno tonika te pjesme), tako da kada čujemo pjesmu iz G-dura, osnovna referenca nam je u glavi G, pa ako je sljedeća pjesma A-mol, onda nam je referenca ton A. Ako bi non stop imali jednu te istu referencu u glavi, što znači da nam se mozak automatski ne resetuje na toniku pjesme koju čujemo, e onda bi imali sposobnost onoga što se naziva apsolutni sluh. No jeli to apsolutni sluh, jer svejedno imamo referencu? Apsolutni sluh je, kad o svakom tonu imamo percepciju kao npr. za boju. E tu se lome koplja znanstvenika i zato bi valjalo otvorit zasebnu temu o tome