Udaraljke i Membranofoni

[mykeli]

To je udaraljka određene visine tona, zvučnog opsega od (c1) f1-c4. Ima dva reda drvanih pločoca (ppalisandrovo drvo) složenih po uzoru na klavijaturu. Daje vrlo kratki zvuk, prodoran u visokim registrima. Glazba se zapisuje oktavu dublje od željene visine tona pri sviranju se može rabiti više palica istodobno, kao i kod vibrafona. Ksilofon je sopransko glazbalo svoje porodice. Uloga alta ima ksilofon s rezonantnim cijevima ispod pločica, tzv. ksilorimba, zvučnog opsega c1-c5.

[mykeli]

Ulogu tenora u porodici ksilofona ima MARIMBA ili MARIMBAFON, instrument određene tonske visine, opsega c-c4. Afričkog je podrijetla. Posjeduje rezonantne cijevi koje tonovima daju topliji i mekši zvuk. Dosta se upotrebljava u južnoameričkom folkloru i zabavnoj glazbi tog žanra.
Basovska marimba ima raspon C-c3. Danas se radi i marimba raspona F-c5 ili čak C-c5, duga više od 2,5m

[mykeli]

KASTANJETE (cast.)

To je instrument španjolski narodni neodređene tonske visine. Koristi se i u južnoj Italiji. Ima oblik manjih izdubljenih drvenih pločica (školjki) povezanih špagom u parove. Pločice se drže u ruci i pokretom prstiju vrši se udar jedne o drugu. U orkestru se koriste kastanjete s pločicama koje su zakvačene za jednu dršku.

KINESKA DRVA (WOODBLOCKS) (w. bl.)

Instrument je neodređene tonske visine. To su izdubljene drvene kutije u obliku pravokutnika s otvorom za rezonanciju, različite veličine. (Engl. wood block – drveni odsječak grubo otesana drva u obliku kvadra.) Udara se drvenom palicom.

KOREANSKA (KOREJSKA) DRVA (TEMPLEBLOCKS) (t. b., od enlg. temple = hram, dvorana kupolasta svoda i block = komad grubo otesana drva) sušeni su komadi izdubljenog drva kruškastog oblika, slični kokosovim orasima. Nazivaju se i drvenim zvonima, a daju zvuk neodređene visine, to viši što je volumen drva manji. Obično se koriste u raznim veličinama u kompletu do pet s vrlo čujnim visinskim razlikama. Imaju proreze preko kojih se udaraju drvenim palicama. Slična su im kineska drva.

CLAVES

Južnoamerički je instrument. To su 2 štapića od tvrdog drveta koji se udaraju jedan o drugi pri čemu se dobije zvuk sličan kineskim drvima i kastanjetama.

MARAKAS ili ZVEČKA (mar.)

Maraca je južnoamerički je instrument. Vrsta je čegrtaljke. Zaseban je instrument, ne spada ni u jednu od porodica udaraljki. Potječe od sušene tikve s košticama unutar koje udarom o stjenke daju karakteristični kratki zvuk. Sviraju se, tj. tresu u paru (maracas), a mogu biti raznih dimenzija. Prozizvodi vrlo karakterističan zvuk neodređene visine.
Drvena sfera tanke stjenke danas se može puniti različitim zrnastim materijalom (riža, plastične kuglice, sačma…). U komercijalnoj izradi ima oblik šuplje lopte od drveta, metala ili plastike s drškom, unutar koje se nalazi različiti zrnati materijal.

[mykeli]

To je instrument određene tonske visine. Daje tonove u opsegu od E-e3.
Trapezoidnog je oblika s razapetim čeličnim žicama, po kojima se udara duguljastim drvenim žlicvama (štapićima koji su na krajevima zadebljani i često s jedne strane presvučeni filcom, kojim je omogućena promjena boje zvuka). Često ima i pedal za prigušivanje zvuka. Ton mu je prilično rezak no zbog slijevanja zvuka ponekad nejasan posebno ako ne posjeduje prigušivač.
Cimal je stari instrument psalterijum ili psalterij perzijsko-asirskog podrijetla. Danas se najčešće javlja u sastavima mađarskih i ciganskih orkestara. U simfonijskoj glazbi koristili su ga većinom mađarski skladatelji Bartók i Kodály (Kodalj), te slavenski (Igor Stravinski: Rag-time, Renard).

[mykeli]

Sonorni su predmeti metalni i drugi predmeti koji u određenim okolnostima mogu imati ulogu glazbala (praporci, čegrtaljke, bič, nakovanj, lanci itd.). U njih se ubraja i eolifon (eol.), mehanički uređaj kojim se oponaša zvuk vjetra. Tu je zatim i tzv. lastra (la.). Riječ je o limenoj ploči obješenoj na okvir. Bude li zatresena rukama, lastra proizvodi zvuk sličan grmljavini.
Među njih se može uvrstiti i obična staklena čaša. Laganim trljanjem prstom po njezinu ovlaženu rubu nastaje ton, čina visina ovisi o volumenu čaše. Na tom je principu američki znanstvenik i pisac Benjamin Frankslin (1706.-1790.) konstruirao glazbalo i nazvao ga glasharmonika. Sastojalo se od mnoštva staklenih zvona, koja su se vrtjela nanizana na osovinu. Trenjem o rub svakog pojedinog zvona nastajali bi nježni tonovi različite visine. Vremenom je glazbalo dobilo i tipke, a opseg mu je bio c-f3. Na njemu se mogla izvoditi i klavirska i orguljska glazba. Za njega su pisali W. A. Mozart (Adagio i rondo za glasharmoniku, flautu, obou, violu i violončelo, KV 617) i drugi.

[jeftabgd]

Mykeli,svaka ti se dala za ovaj rad.Da si na muzickoj akademiji na Barcley,dobio bi cistu desetku.Svaka cast.

[mykeli]

Uh ne stoji mi na zulj, Barkley mi je ne ostvarena zelja...
A ovo je iz skripte muzicki instrumenti Dejana Despica, veoma priznata i cenjena knjiga.