Osnove audio tehnike

[Arter]

Pozdrav ljudi, vidim da ima puno ljudi koji imaju neke nedoumice, pa evo ja sam prvenstveno zbog sebe kopao po netu, i sebi sastavljao, pa kazem da podijelim i sa vama. Ukoliko nije primjereno, molio bih da se izbrise. I naravno, postavio sam ovdje jer neznam gdje da ubacim ovo sve pa da krenem.

Neki pojmovi na koje možete ćesto naići:
SQ - sound quality (kvaliteta zvuka, zvučnici/pojačala i ostala
oprema namjenjeni što vjernijoj i kvalitetnijoj reprodukciji) – npr.
HiFi zvučnici
SQL – između SQ i SPL – npr. razglasni zvučnici
SPL – sound pressure level (doslovno znaći pritisak zvučnog tlaka,
a ako se kaže u smislu “SPL zvučnik” onda označava zvučnik
namjenjen db drag-u tj. natjecanjima za što veći mogući zvučni
tlak dok kvaliteta zvuka nije baš bitna, isto vrijedi i za pojačala
koja su u pravilu velike snage, nisžeg SNR omjera, D klase i
deklarirana su za mogućnost spajanja nisko-omskih zvučnika radi
što veće snage) – npr. Pioneerovi subovi J (šalim se, skoro svaki
proizvođać car audio opreme ima i SQ i SPL modele)

db skala
db skala je smišljena kako bi se lakše moglo pratiti glasnoću i
snagu potrebnu za istu.
Ovo su neke osnove: razlika od 1db je razlika koja je ljudskom
uhu jedva čujna, za povećanje glasnoće od 3db potrebno je duplo
veća snaga, razliku od 10db naše uho percipira kao duplo
tišu/glasniju, 0db je ono što se deklarira kao prag čujnosti, zvukovi
ispod 0db postoje, 20db je prilično tih zvuk, 60db je glasan
razgovor na 1m udaljenosti, 75db normalno slušanje, 85db je
glasnoća koju prosječni zvučnik radi pri 1W, 105-115db je otprilike
glasnoća u disku, 110-125db otprilike glasnoća na koncertu negdje
bilže pozornici tj. zvučniku, iznad 120db pri 1-5kHz je prag bola te
sve više od toga može da boli (ovisi o frekvenciji i osobi), oko
130db pri 1-5kHz može uzrokovati jako brzi gubitak sluha i
krvarenje iz ušiju, oko 150db su jako glasni db drag sistemi, oko
188db je mislim svjetski rekord u glasnoći pomoću zvučnika,
preko 200db zvuk ima svojstva udarnog vala te ruši zgrade i sl.
Ljudsko tijelo može na jako kratke vrijeme (tijekom jednog
udarnog vala npr.) podnesti i zvukove oko 200db ukoliko je
frekvencija dovoljno niska, to su mogli doživjeti preživjeli iz
Hirošime i Nagasakija. (ovo nemojte shvatiti kao činjenicu, to sam
čuo u nekoj emisiji na TV-u, neznam je li izvor pouzdan ali mi
zvući moguće)

Frekvencije
Frekvencija je broj titraja nečega u sekundi, kod zvučnika to su
titraji membrane. Ljudisko uho u max. rasponu (djeca) može čuti
od 15-20000Hz s tim da gornja granaica padne na 17-18kHz kako
se stari. Frekvencije od 0-15Hz i do 50kHz se mogu donekle
osjetiti (npr. potres)
Za reproducirati niske frekvencije potrebno je više snage i izvor
zvuka veće površine (zato su subwooferi veliki (povlači sa sobom
nižu osjetljivost zbog težine membrane) i deklarirani na puno vata)
dok je za visoke frekvencije potrebno manje snage i manji izvor
zvuka (zato su visokotonci mali (visoka osjetljivost) i deklarirani na
malo snage (npr. 300W horna je bez skretnice sposobna možda
50W preživjeti, više o tome pod “Skretnice i atenuacija“). Ljudsko
uho je najosjetljivije na frekvencije oko 2kHz te će mu recimo bol
izazvati 2kHz zvuk pri 120db dok će mu zvuk od 50Hz uzrokovati
bol tek na oko 130db

Zvučnik
Zvučnik je u biti pretvarač električne energije u mehanički rad.
Najvažniji dijelovi zvučnika su magnet, zavojnica, membrana,
ovjes i košara.
Magnet i zavojnica zajedno čine motor zvučnika di je magnet
statični dio, a zavojnica pomični. Dolaskom električne energije
(izmjenična struja) u zavojnicu, ona se giba unutar magnetskog
polja jer sama postaje elektromagnet te se ovisno o trenutnom
polaritetu giba gore-dolje u procjepu magneta. Broj tih pomaka
gore-dolje određuje frekvenciju koju zvučnik trenutno reproducira,
to je gibanje najčešće kompleksno te zbog toga zvučnik može svirati više frekvencija odjednom (npr. pozadinska glazba i vokal u
isto vrijeme).
Zavojnica je sa jedne strane slobodna dok je sa druge pričvršćena
na membranu. Kako se giba zavojnica, giba se i membrana te zbog
veće titrajuće površine to gibanje postaje čujno te na taj način
zvučnik proizvodi zvučne valove i odašilje ih u prostor.
Postoje dvije vrste ovjesa, to ćete lako vidjeti ako imate goli
zvučnik.
Donji ovjes (spyder) je napravljen od krutog pletenog materijal ali
je također „skrojen“ u koncentrične krugove te mu to omogućava
da se giba ali samo u smjeru gore-dolje. Njegova zadaća je da drži
zavojnicu centriranom i unutar magnetskog polja.
Gornji ovjes je najčešće napravljen od gume ali kod „30kn“ PC
zvučnika može biti dio membrane ali to stvara određenu distorziju,
nisam puno upoznat s tim još, neka vrsta stojnih valova mislim.
Ugl, taj ovjes ima zadaću da membranu drži centriranom kako bi
zvuk bio sa što manje distorzije.
Oba ovjesa imaju zajedničke zadaće, a to su sprječavanje
prevelikog hoda membrane pri manjim snagama, vračanje
membrane u nulti položaj kad nema signala i spajanje zavojnice i
membrane sa košarom.
Uloga košare je da poveže sve dijelove zajedno kako bi zvučnik bio
cjelina i također utjeće na centriranost zavojnice i pravilan hod
membrane.
Postoji još jedan vidljiviji dio zvučnika, a to je tzv. Dustcap tj.
Poklopac koji štiti zavojnicu i procjep magneta od prašine i sitnih
čestica ali nije neophodan za pravilan rad zvučnika iako malo
povećava površinu membrane.
Postoji više vrsta zvučnika, ovo su najčešći tipovi (vrijednosti
frekvencija u zagradama su samo da se stekne nekakav dojam i
nikako ne predstavljaju stvarnu sliku, odaziv ovisi o samom
zvučniku, kutiji, sobi, skretnici i ostatku sistema) :
Subwoofer – zadužen za najniže tonove (neki mogu i od 15Hz ali
neki tek od 40Hz pa ću ovako napisati: 15Hz-100Hz)
Woofer – niski tonovi, poznat pod nazivom bas (50Hz-500Hz)
Bass midrange – niski i srednji tonovi (50Hz – 7000Hz)
Spikerfon (horna)– ubiti srednjotonac, horni ima i niskotonaca i
visokotonaca ali ovdje mislim na one koje se koriste na skupovima
i sl. (300hz-8000Hz)
Fullrange – puni opseg, njačešće u jeftinijim sistemima (150Hz-
18kHz)
Midrange – srednji tonovi (500hz – 7000Hz)
Tweeter (visokotonac) – visoki tonovi (5000Hz-20000Hz, a neki
idu i do 50kHz)

Osnovni parametri zvučnika
Fs – rezonantna frekvencija zvučnika u free airu tj. bez kutije (više
pod vrste zvučnih kutija). Označava frekvenciju pri kojoj je
zvučniku hod membrane najveći, zvučniku će odaziv drastično
padati pri frekvencijama nižim od Fs-a ali se uz pomoć kutija može
natjerati zvučnik da svira i niže od Fs-a bez problema ali ne može
se tako do jako niskih frekvencija jer će se gubiti puno na ukupnoj
glasnoći. Ovaj parametar ovisi o mnogo drugih među kojima su
možda najvažniji masa zavojnice i membrane te krutost ovjesa.
Osjetljivost (Sensitivity, često se nađe pod nazivom SPL) – mjera
za iskoristivost zvučnika. Pokazuje koliki je zvučni tlak sposoban
isporučiti zvučnik pri određenom opterečenju i frekvenciji. Najčešće
se mjeri pri ulaznoj snazi od 1W ili naponu od 2.83V pri čemu je
mikrofon koji bilježi glasnoću udaljen točno 1m od membrane i
pritom je okrenut prema njoj. Ovisno o otporu zvučnika, ova dva
načina mjerenja, tj. njihovi rezultati se mogu razlikovati i to
prilično. Najčešća testna frekvencija je 1kHz ali to opet ovisi o
proizvođaću. Najbolje bi naravno bilo kad bi se mjerila u onim
frekvencijama koje bi taj zvučnik trebao reproducirati, npr. 50Hz
sa subwoofere ili 10kHz za tweeter (bubam napamet frekvencije).
Bolji proizvođaći daju graf kompletnog odaziva u ovisnosti sa
frekvencijom pa se pomoću toga može vidjeti kolika je osjetljivost
zvučnika pri određenoj frekvenciji bez obzira na onu deklariranu.
Za kućne zvučnike osjetljivost je najčešće izmešu 80 i
95db/1W/1m dok razglasni variraju između 90 i 110db/1W/1m Lakše je napraviti visokoosjetljivi visokotonac nego subwoofer zbog
manje membrane i viših frekvencija koje treba da odrađuje.
Što veća osjetljivost to je potrebno manje snage za istu glasnoću.
Također treba spomenuti da visoko osjtljivi zvučnici često imaju
jako loš kick i više rade duuuuummmmmm , a oni manje osjetljivi
rade dum, to možete čuti tako što u disku slušate neku pjesmu, a
kasnije je poslušate na kvalitetnom kućnom sistemu sa
subwooferom. Naravno, opet ovisi o kvaliteti samog zvučnika i vrsti
kutije ali kick i osjetljivost su donekle povezani na taj način.
Impendancija – ukupni otpor zavojnice. Rezultat je „zbroja“
omskog otpora (otpora žice zavojnice) i induktivnog otpora
zavojnice dok kroz nju teće izmjenična struja. Zato će vam uvijek
biti malo manja vrijednost otpora ako idete mjeriti sa standardnim
multimetrom, on će izmjeriti samo omski otpor.
Impendancija zvučnika ovisi još i o frekvenciji koja se pušta te
kutiji u kojoj je zvučnik te je kao takva promjenjiva. To je bitno za
ozbiljnije samograditelje.
Najčešće vrijednosti deklarirane impedancije zvučnika su ove: 2Ω,
4Ω, 6Ω i 8Ω
Neki zvučnici imaju više zavojnica te ovisno o njihovom
međusobnom spajanju (srerijski – zbrajanje, paralelno
1/Ru=1/R1+1/R2)
Njačešće vrijednosti deklarirane impedancije za više zavojničke
zvučnike: 2x0.5Ω, 2x1Ω, 2x2Ω, 2x4Ω, 2x8Ω, 4x2Ω
Takvi zvučnici se najčešće koriste kako bu se izvukao maksimum iz
pojačala (db drag) ali ima ih i SQ verzija.
Za informacije u vezi spajanja zvučnika sa pojačalom pogledajte
niže pod „Spajanje“
QES, QMS, QTS – parametri iz kojih se može skoro sve izračunati,
nisu toliko biti ako ne kupujete goli zvučnik i ne planirate
samogradnju kutije. Zovu se Mehanički Q, Električni Q i Ukupni Q,
ubiti su rezultat „miix-a“ drugih parametara.

Ostatak uskoro slijedi i molio bih ako sam nešto pogriješio da me se ispravi. Hvala
Dodato:
Snaga
E sad ono di se lome koplja često. Do sada sam naišao na ove
vrste snage: program, nominal, music, RMS, DIN, max, peak,
PMPO.
PMPO, program i music snagu možete odmah ignorirati, nema
veze sa ničim.
Max snaga je također jako relativna, a ideja je da označava
vrijednost snage koju zvučnik može trpiti na kratko vrijeme bez da
pregori. Nije pretjerano bitna ali ima više smisla od PMPO i peak
snage koje imaju slićnu ideju ali su vrijednosti mnogostruko veće i
tako se deklariraju loši zvučnici manje poznatih proizvođaća.
DIN snaga je ubiti snaga koja je mjerena na drugačiji način od npr.
RMS snage tj. pri drugoj vrsti signala/frekvenciji. U pravilu je 10ak
% veća od RMS snage.
RMS snaga je ona na koju ćete najčešće naići, to se već može
nazvati pravom snagom iako još uvijek nije jer ubiti označava
prosječnu snagu ali to je već u redu.
Peak snaga je vršna vrijednost RMS snage ako bi rekli da je RMS
prosječna pošto je izmjenična struja „sinusoidna“ pa bi ubiti peak
snaga bila ona snaga u maksimalnoj vrijednosti sinusne funkcije
koja bi opisivala tu el. struju.
Nominalna snaga je ubiti snaga koju bi zvučnik stvarno imao kad
bi njegova impendancija bila jednaka svo vrijeme.
To su bile snage kako se deklariraju, isto vrijedi i za pojačala ali
ono što često stvara zabunu je da nema zvučnik xx vata, on je
samo deklariran da toliko može podnesti i to nema apsolutno
nikakve veze sa tim koliko W treba biti pojačalo. Ti možeš spojiti
1W pojačalo na 1kW zvučnik i obratno, nije problem uopće, samo
treba znati da u prvom slućaju to neće biti jako glasno i moglo bi
biti clipa (vidi dolje za objašnjenje) dok u drugom slučaju treba
paziti da se ne pojača previše ali nije problem.
Moja preporuka je da je pojačalo bar 20% snažnije (RMS) od
deklarirane RMS snage zvučnika dok za subwoofer preporučam bar
50% jače pojačalo.
Večina spaljenih zvučnika nije pregorila zbog previše snage nego
baš zbog nedostatka snage, o tome više pod „Clip“.

Frekvencijski odaziv
Frekvencijski odaziv je raspon frekvencija koje zvučnik može relativno uspješno reproducirati, to je ono što sa gore pisao u
zagradama kod vrsta zvučnika. Ovisno o proizvođaću i kvaliteti
deklarira se kao -1db točka, -3db točka ili -10db točka. U prvom
slučaju znači točka kod koje glasnoća opada da se jedva primjeti, u
drugom glasnoća opada toliko da je potrebno dati duplo više snage
pri toj frekvenciji da bi se ona pravilno reproducirala i bila u skladu
sa ostalima dok se u trećem slučaju gleda točka u kojoj je ta
frekvencija ljudskom uhu duplo tiša od ostatka pravilno
reproduciranih frekvencija. Savršeni odaziv bi bio potpuno ravna
crta od 15Hz do 25kHz ali to je praktički nemoguće (zasada)

Pojačalo
Pojačalo je elektronički skolp zadužen za pojačavanje signala. U
audio svijetu taj signal je onaj koji dolazi iz izvora signala (PC,
DVD player, CD player i sl.). Pojačalu je potrebno dodatno
napajanje kako bi pojačalo signal. Na izlazu za zvučnike pojačala
daju izmjeničnu struju.
Postoji više vrsta pojačala, najčešće su A, B, AB i D
A su audiofilska pojačala visoke kvalitete zvuka ali male
iskoristivosti i snage, B imaju veću iskoristivost i snagu ali lošu
kvalitetu zvuka, AB kombiniraju najbolje iz oba svijeta (pristojna
snaga, dobra kvaliteta, ok iskoristivost, većina današnjih pojačala
je u ovoj klasi), dok D klasa ima odličnu iskoristivost, veliku snagu
i nešto lošiju kvalitetu zvuka ali što god netko rekao,
visokokvalitetna pojačala D klase su zvukom kvalitetnija od mnogih
jeftinijih AB pojačala, najčešće se koriste za subwoofere zbog svoje
snage.
Kod pojačala su bitni (od onih koji se najčešće deklariraju) ovi
parametri:
Snaga – vrijede sve one podjele snage kao i za zvučnike samo za
razliku od zvučnika može se reći da pojačalo stvarno ima snagu ali
deklarirana vrijednost je ona koja će se razviti tek ako je pojačalo
natjerano da radi do ruba svojih mogućnosti te kao takvo ne
isporučuje konstantno veliku količinu struje u zvučnik (zato 1W
zvučnik može raditi na 1000W pojačalu) nego samo po potrebi.
Deklarirani otpor
Deklarirani otpor predstavlja otpor (zvučnika) koji se može spojiti
na pojačalo bez mogućeg oštećenja pojačala zbog preforsiranja.
Što je otpor niži to pojačalo može dati više snage ali ako se
pretjera, može se pregrijati i pokvariti se. Neka pojačala se niti ne
žele upaliti ako „vide“ da su spojena na preniskoomski zvučnik,
neka pak rade ali se ograniče na određenu snagu, neka se ugase
kad dosegnu određenu temperaturu, a neka crknu.
Ukoliko se baš mora spojiti npr 2 omski zvučnik na pojačalo koje
tolerira najmanje 4 (a nema zaštitu) onda treba paziti sa
pojačavanjem jer ako se pretjera pa pa pojačalo ali ono može
sasvim normalno raditi ako se ne pretjeruej (malo pada kvaliteta
zvuka ako se stavi zvučnik nižeg otpora, jer se pojačalo više muči).
Može se korisiti standardna formula ohmovog zakona (naravno,
nije 100% iskoristivost) te se može zaključiti da je isto pojačalo u
idelanim uvijetima pri recimo 4 ohma sposobno ispručiti 10W, pri 2
ohma 20W, a pri 8 ohma 5W.
SNR (signal to noise ratio, vrijedi i za izvore signala)
Označava razliku u glasnoći iszmeđu iskoristivog signala i šuma.
Bolja pojačala imaju taj odnos iznad 90db dok neka imaju preko
100. Npr. ako imamo pojačalo kojemu je SNR 100db i slušamo
muziku na 110db, šum će biti glasnoće 10db tj. jedva čujan. Ako
pojačala šume kad se pojalaju čak i na prazno (bez signala) to
znači da imaju jako nizak SNR. Zaključak je da je bolje da je SNR što veći.
THD – total harmonic distorsion (vrijedi i za zvučnike i izvore
signala)
Kao što mu ime govori, mjera za distorziju, jedna od nekoliko njih
ali ova se najčešće deklarira. Što manja vrijednost to bolje. Bolja
pojačala imaju najčešće do 1% na najvećoj snazi iako to ne mroa
biti pokazatelj kavlitete pojačala. Što se više pojača to je THD veći
jer se pojačalo i zvučnici više muče. THD vam može otkriti i neke
stvari vezane za deklariranu snagu. Evo npr. na Logitechovim Z-
2300 zvučnicma snaga je deklarirana pri 10% THD što je već može
se reći i lagani clip te taj sustav pri toj snazi zvuči jako jako loše
(vi koji tvrdite da ste ga pojačali do kraja i niste čuli distorziju,
niste ga pojačali do kraja ili ste gluhi). Daleko od toga da je to loš
sistem, u biti super je samo eto, snage sigurno nema tako puno,
barem ne slušljive snage.
Frekvencijski odaziv – predstavlja istu stvar kao i kdo zvučnika
samo što je kod pojačala mnogo širi osim kod nekih posebno
namjenejnih subwooferima koja ne mogu recimo preko 500Hz
reprducirati.

Skretnice i atenuacija
Gore sam napisao da je za niže frekvencije potrebno više snage.
Pošto su visokotonci najčešće mali i imaju tanku zavojnicu, nisu u
stanju izdržati ta naprezanja te se zato koriste skretnice. Također
se koriste i kod rezanja visokih tonova kako bi zvuk subwoofera bio
što dublji i teži za locirati ili kako bi se odsjekao dio spektra kojeg
određeni zvučnik ne može dobro reproducirati i sl. Zahvaljujući
skretnicama vaši 5-6W tweeteri mogu trpiti i preko 50-60
„odrezanih“ W. Stvar je u tome da kod niskih frekvencija osim
velike snage stvara se i velik pomak membrane, a kako se
zavojnica grije prolaskom kroz mahnetsko polje, počinje se
pregrijavati usred velikog pomaka te na kraju pregori. Kad sam
rekao 5-6W tweeteri to je ubiti 5-6W bez skretnice tj. u full rangeu.
Skretnica je komponenta koja reže određeni frekvencijski pojas.
Postoje aktivne i pasivne skretnice. Aktivne režu ulazni signal
(postavljaju se između izvora signala i pojačala) i zahtjevaju
napajanje dok pasivne režu već pojačani signal (između pojačala i
zvučnika). Aktivne se mogu namještati po volji tj. može se ugađati
frekvencija koja se želi rezati dok je kod pasivne to određeno
samom konstrukcijom skretnice.
Postoje HPF (high pass filter – reže niske tonove, pušta visoke),
LPF (low pass filter – reže visoke tonove, pušta niske), subsonic
(ubiti HPF ali reže tonove ispod 10-20Hz, kod subwoofera se koristi
kako se ne bi mučili sa frekvencijama koje ne mogu odsvirati, a
gibaju se) i bandpass (propušta samo određene frekvencije, a reže
one više i niže)
Aktivne skretnice su malo složeniji sklopovi dok su pasivne
kombinacije između kondenzatora i zavojnica.
Važna karakteristika skretnica je nagib reza i frekvencija na kojoj
se reže. Nagib najjednostavnije pasivne skretnice je 6db/oct
(decibela po oktavi) dok se složenost povećava povećanjem
nagiba. Najčešće se koriste 12 i 18db/oct rezovi iako ima i većih,
npr. 24 ili 38db/oct. Kod nekih aktivnih skretnica može se birati
nagib reza.
Ovdje možete vidjeti tablicu za izradu psivnih skretnica za 6,12 i
18db/oct: http://www.dobar-zvuk.hr/hifi/
samogradnja/tablica_skr.htm
Ovdje su tablice za neke dvostazne i trostazne skretnice:
http://www.dobar-zvuk.hr/hi-fi/samog...skretnice.html
Da objasnim malo te db/oct. Evo npr. ako imate HPF
filter(skretnicu) od 12db/oct koja reže na 1000Hz to znači da ćete
na duplo manjoj frekvenciji (500Hz) imati 12 db slabiji signal tj. 16
puta manje potrebne snage dok ćete an 250Hz imati 24db slabiji
signal što je 256 puta manje snage pri toj frekvenciji. To znači da
ako pojačalo u punom opsegu isporučuje 100W i ako imamo
zvučnik sa ovakvom skretnicom on će pri 250Hz svirati kao da je
primio manje od 0.4W (valjda sam dobro izračunao J). Sada vam
je valjda jasno zašto tweeteri mogu trpiti puno snage ako su spojeni na skretnicu. Naravno neke limitacije postoje i nećete moći
dati 1MW struje nekom 10W zvučniku bez obzira kako bolesnu
skretnicu imao J
Zbog razlike u osjetljivosti zvučnika ponekad se javlja potreba za
stišavanjem jednog ili više njih unutra jedne kutije, najčešće je to
tweeter. To se radi pomoću otpornika.
Ovdje su tablice za atenuaciju: http://www.dobar-zvuk.hr/hifi/
samogradnja/tablica_atenuacija.htm

Distorzija
Distorzija su u biti bilo kakve anomalije u zvuku. Distorziju
proizvode svi dijelovi audio sistema, od izvora od zvučnika samo
što je kod kvalitetene opreme taj iznos jako mali. Iako postoji više
vrsta distorzije najčešće se deklarira THD distorzija.
Tu neću ništa puno pisati, to je više područje o kojem audiofili vole
pričati. Uglavnom, što manje distorzije, to bolje osim ako distorzija
nije namjerno izazvana.

Clip
Clipom se naziva pojava do koje dolazi kada preforsiramo pojačalo
te ono počne gubiti kontrolu. Događa se to da se inaće izmjenični
signal pretvara u kratke izboje istosmjerne struje pri maksimalnoj
snazi pojačala što tjera membranu zvučnika u krajnji položaj tj. u
xmax ako ne i više od toga. Zbog pretjeranog hoda membrane
najčešće dolazi do pregaranja iste zbog pregrijavanja prolaskom
kroz magnestsko polje. Zbog gubitka kontrole pojalača više ne
pojačavaju napon kako bi povečala snagu nego se počinje
pojačavati jakost struje dok napon pada. Zbog prevelike jakosti
pregara žica tj. pregrije se, zato jaki zvučnici pregaraju zbog slabih
pojačala, ubije ih klip, a ne sama snaga. Također se treba
razlikovati snaga od jakosti. Teoretski tanka žica može podnesti
10000W pri npr. 100000V (0,1A), a ne može podnesti 10W pri 1V
(10A). Nije snaga ono što ubija žice, jakost je. Da se vratimo na
zvučnike, znaći pregaraju zbog prevelikog hoda ili zbog previše
ampera, a ako je zavojnica malo izdržljivija zna se dogoditi da se
cijeli zvučnik raspadne zbog naprezanja.
Clip se može primjetiti relativno lako, kad pojačalo uđe u clip,
distorzija se višestruko poveća, a membrana zvučnika se počne
pretjerano gibati. U slučaju clipa treba što prije smanjiti volumen
kako bi pojačalo izašlo iz njega. Najosjetljiviji su visokotonci zbog
snažnih nekontroliranih izboja pri nižim frekvencijama koje ni
skretnica ne zaustavi kako treba te ih to spali.
Ovo nije stručno obajšnjeno nego najjednostavnije moguće kako bi
se obiće ljude upozorilo na pojavu clipa.
Iako sam rekao da snaga ne ubija zvučnike nego da ih clip ubija to
nije potpuna istina. Snaga može ubiti zvučnik ali zato što mu se
hod membrane poveća previše, to ovisi i o kutiji, može i mala
snaga bez clipa ubiti jaki zvučnik ukoliko je u ne odgovarajućoj
kutiji.

Eto za sad toliko od mene....
Dodato:
Da napomenem...ovo nisam ja pisao, vec sam trazio po netu, neznam dali smijem postaviti link od kuda je to sto je napisano.... ako smijem, postaviti cu... hvala