|
24.01.2013, 18:27 | #1 |
Vredan član društva
Registrovan/a dana: 31.01.2012
Mjesto: Split - Zagreb
Postovi: 220
Downloads: 530
Uploads: 1
Rekao HVALA: 40
Zahvalili mu 21 puta u 18 Postova
Instrumenti: Yamaha psr sx700, modx+6
Interesi: Glazba, glazba , glazba...
|
Osnove audio tehnike
Pozdrav ljudi, vidim da ima puno ljudi koji imaju neke nedoumice, pa evo ja sam prvenstveno zbog sebe kopao po netu, i sebi sastavljao, pa kazem da podijelim i sa vama. Ukoliko nije primjereno, molio bih da se izbrise. I naravno, postavio sam ovdje jer neznam gdje da ubacim ovo sve pa da krenem.
Neki pojmovi na koje možete ćesto naići: SQ - sound quality (kvaliteta zvuka, zvučnici/pojačala i ostala oprema namjenjeni što vjernijoj i kvalitetnijoj reprodukciji) – npr. HiFi zvučnici SQL – između SQ i SPL – npr. razglasni zvučnici SPL – sound pressure level (doslovno znaći pritisak zvučnog tlaka, a ako se kaže u smislu “SPL zvučnik” onda označava zvučnik namjenjen db drag-u tj. natjecanjima za što veći mogući zvučni tlak dok kvaliteta zvuka nije baš bitna, isto vrijedi i za pojačala koja su u pravilu velike snage, nisžeg SNR omjera, D klase i deklarirana su za mogućnost spajanja nisko-omskih zvučnika radi što veće snage) – npr. Pioneerovi subovi J (šalim se, skoro svaki proizvođać car audio opreme ima i SQ i SPL modele) db skala db skala je smišljena kako bi se lakše moglo pratiti glasnoću i snagu potrebnu za istu. Ovo su neke osnove: razlika od 1db je razlika koja je ljudskom uhu jedva čujna, za povećanje glasnoće od 3db potrebno je duplo veća snaga, razliku od 10db naše uho percipira kao duplo tišu/glasniju, 0db je ono što se deklarira kao prag čujnosti, zvukovi ispod 0db postoje, 20db je prilično tih zvuk, 60db je glasan razgovor na 1m udaljenosti, 75db normalno slušanje, 85db je glasnoća koju prosječni zvučnik radi pri 1W, 105-115db je otprilike glasnoća u disku, 110-125db otprilike glasnoća na koncertu negdje bilže pozornici tj. zvučniku, iznad 120db pri 1-5kHz je prag bola te sve više od toga može da boli (ovisi o frekvenciji i osobi), oko 130db pri 1-5kHz može uzrokovati jako brzi gubitak sluha i krvarenje iz ušiju, oko 150db su jako glasni db drag sistemi, oko 188db je mislim svjetski rekord u glasnoći pomoću zvučnika, preko 200db zvuk ima svojstva udarnog vala te ruši zgrade i sl. Ljudsko tijelo može na jako kratke vrijeme (tijekom jednog udarnog vala npr.) podnesti i zvukove oko 200db ukoliko je frekvencija dovoljno niska, to su mogli doživjeti preživjeli iz Hirošime i Nagasakija. (ovo nemojte shvatiti kao činjenicu, to sam čuo u nekoj emisiji na TV-u, neznam je li izvor pouzdan ali mi zvući moguće) Frekvencije Frekvencija je broj titraja nečega u sekundi, kod zvučnika to su titraji membrane. Ljudisko uho u max. rasponu (djeca) može čuti od 15-20000Hz s tim da gornja granaica padne na 17-18kHz kako se stari. Frekvencije od 0-15Hz i do 50kHz se mogu donekle osjetiti (npr. potres) Za reproducirati niske frekvencije potrebno je više snage i izvor zvuka veće površine (zato su subwooferi veliki (povlači sa sobom nižu osjetljivost zbog težine membrane) i deklarirani na puno vata) dok je za visoke frekvencije potrebno manje snage i manji izvor zvuka (zato su visokotonci mali (visoka osjetljivost) i deklarirani na malo snage (npr. 300W horna je bez skretnice sposobna možda 50W preživjeti, više o tome pod “Skretnice i atenuacija“). Ljudsko uho je najosjetljivije na frekvencije oko 2kHz te će mu recimo bol izazvati 2kHz zvuk pri 120db dok će mu zvuk od 50Hz uzrokovati bol tek na oko 130db Zvučnik Zvučnik je u biti pretvarač električne energije u mehanički rad. Najvažniji dijelovi zvučnika su magnet, zavojnica, membrana, ovjes i košara. Magnet i zavojnica zajedno čine motor zvučnika di je magnet statični dio, a zavojnica pomični. Dolaskom električne energije (izmjenična struja) u zavojnicu, ona se giba unutar magnetskog polja jer sama postaje elektromagnet te se ovisno o trenutnom polaritetu giba gore-dolje u procjepu magneta. Broj tih pomaka gore-dolje određuje frekvenciju koju zvučnik trenutno reproducira, to je gibanje najčešće kompleksno te zbog toga zvučnik može svirati više frekvencija odjednom (npr. pozadinska glazba i vokal u isto vrijeme). Zavojnica je sa jedne strane slobodna dok je sa druge pričvršćena na membranu. Kako se giba zavojnica, giba se i membrana te zbog veće titrajuće površine to gibanje postaje čujno te na taj način zvučnik proizvodi zvučne valove i odašilje ih u prostor. Postoje dvije vrste ovjesa, to ćete lako vidjeti ako imate goli zvučnik. Donji ovjes (spyder) je napravljen od krutog pletenog materijal ali je također „skrojen“ u koncentrične krugove te mu to omogućava da se giba ali samo u smjeru gore-dolje. Njegova zadaća je da drži zavojnicu centriranom i unutar magnetskog polja. Gornji ovjes je najčešće napravljen od gume ali kod „30kn“ PC zvučnika može biti dio membrane ali to stvara određenu distorziju, nisam puno upoznat s tim još, neka vrsta stojnih valova mislim. Ugl, taj ovjes ima zadaću da membranu drži centriranom kako bi zvuk bio sa što manje distorzije. Oba ovjesa imaju zajedničke zadaće, a to su sprječavanje prevelikog hoda membrane pri manjim snagama, vračanje membrane u nulti položaj kad nema signala i spajanje zavojnice i membrane sa košarom. Uloga košare je da poveže sve dijelove zajedno kako bi zvučnik bio cjelina i također utjeće na centriranost zavojnice i pravilan hod membrane. Postoji još jedan vidljiviji dio zvučnika, a to je tzv. Dustcap tj. Poklopac koji štiti zavojnicu i procjep magneta od prašine i sitnih čestica ali nije neophodan za pravilan rad zvučnika iako malo povećava površinu membrane. Postoji više vrsta zvučnika, ovo su najčešći tipovi (vrijednosti frekvencija u zagradama su samo da se stekne nekakav dojam i nikako ne predstavljaju stvarnu sliku, odaziv ovisi o samom zvučniku, kutiji, sobi, skretnici i ostatku sistema) : Subwoofer – zadužen za najniže tonove (neki mogu i od 15Hz ali neki tek od 40Hz pa ću ovako napisati: 15Hz-100Hz) Woofer – niski tonovi, poznat pod nazivom bas (50Hz-500Hz) Bass midrange – niski i srednji tonovi (50Hz – 7000Hz) Spikerfon (horna)– ubiti srednjotonac, horni ima i niskotonaca i visokotonaca ali ovdje mislim na one koje se koriste na skupovima i sl. (300hz-8000Hz) Fullrange – puni opseg, njačešće u jeftinijim sistemima (150Hz- 18kHz) Midrange – srednji tonovi (500hz – 7000Hz) Tweeter (visokotonac) – visoki tonovi (5000Hz-20000Hz, a neki idu i do 50kHz) Osnovni parametri zvučnika Fs – rezonantna frekvencija zvučnika u free airu tj. bez kutije (više pod vrste zvučnih kutija). Označava frekvenciju pri kojoj je zvučniku hod membrane najveći, zvučniku će odaziv drastično padati pri frekvencijama nižim od Fs-a ali se uz pomoć kutija može natjerati zvučnik da svira i niže od Fs-a bez problema ali ne može se tako do jako niskih frekvencija jer će se gubiti puno na ukupnoj glasnoći. Ovaj parametar ovisi o mnogo drugih među kojima su možda najvažniji masa zavojnice i membrane te krutost ovjesa. Osjetljivost (Sensitivity, često se nađe pod nazivom SPL) – mjera za iskoristivost zvučnika. Pokazuje koliki je zvučni tlak sposoban isporučiti zvučnik pri određenom opterečenju i frekvenciji. Najčešće se mjeri pri ulaznoj snazi od 1W ili naponu od 2.83V pri čemu je mikrofon koji bilježi glasnoću udaljen točno 1m od membrane i pritom je okrenut prema njoj. Ovisno o otporu zvučnika, ova dva načina mjerenja, tj. njihovi rezultati se mogu razlikovati i to prilično. Najčešća testna frekvencija je 1kHz ali to opet ovisi o proizvođaću. Najbolje bi naravno bilo kad bi se mjerila u onim frekvencijama koje bi taj zvučnik trebao reproducirati, npr. 50Hz sa subwoofere ili 10kHz za tweeter (bubam napamet frekvencije). Bolji proizvođaći daju graf kompletnog odaziva u ovisnosti sa frekvencijom pa se pomoću toga može vidjeti kolika je osjetljivost zvučnika pri određenoj frekvenciji bez obzira na onu deklariranu. Za kućne zvučnike osjetljivost je najčešće izmešu 80 i 95db/1W/1m dok razglasni variraju između 90 i 110db/1W/1m Lakše je napraviti visokoosjetljivi visokotonac nego subwoofer zbog manje membrane i viših frekvencija koje treba da odrađuje. Što veća osjetljivost to je potrebno manje snage za istu glasnoću. Također treba spomenuti da visoko osjtljivi zvučnici često imaju jako loš kick i više rade duuuuummmmmm , a oni manje osjetljivi rade dum, to možete čuti tako što u disku slušate neku pjesmu, a kasnije je poslušate na kvalitetnom kućnom sistemu sa subwooferom. Naravno, opet ovisi o kvaliteti samog zvučnika i vrsti kutije ali kick i osjetljivost su donekle povezani na taj način. Impendancija – ukupni otpor zavojnice. Rezultat je „zbroja“ omskog otpora (otpora žice zavojnice) i induktivnog otpora zavojnice dok kroz nju teće izmjenična struja. Zato će vam uvijek biti malo manja vrijednost otpora ako idete mjeriti sa standardnim multimetrom, on će izmjeriti samo omski otpor. Impendancija zvučnika ovisi još i o frekvenciji koja se pušta te kutiji u kojoj je zvučnik te je kao takva promjenjiva. To je bitno za ozbiljnije samograditelje. Najčešće vrijednosti deklarirane impedancije zvučnika su ove: 2Ω, 4Ω, 6Ω i 8Ω Neki zvučnici imaju više zavojnica te ovisno o njihovom međusobnom spajanju (srerijski – zbrajanje, paralelno 1/Ru=1/R1+1/R2) Njačešće vrijednosti deklarirane impedancije za više zavojničke zvučnike: 2x0.5Ω, 2x1Ω, 2x2Ω, 2x4Ω, 2x8Ω, 4x2Ω Takvi zvučnici se najčešće koriste kako bu se izvukao maksimum iz pojačala (db drag) ali ima ih i SQ verzija. Za informacije u vezi spajanja zvučnika sa pojačalom pogledajte niže pod „Spajanje“ QES, QMS, QTS – parametri iz kojih se može skoro sve izračunati, nisu toliko biti ako ne kupujete goli zvučnik i ne planirate samogradnju kutije. Zovu se Mehanički Q, Električni Q i Ukupni Q, ubiti su rezultat „miix-a“ drugih parametara. Ostatak uskoro slijedi i molio bih ako sam nešto pogriješio da me se ispravi. Hvala Dodato: Snaga E sad ono di se lome koplja često. Do sada sam naišao na ove vrste snage: program, nominal, music, RMS, DIN, max, peak, PMPO. PMPO, program i music snagu možete odmah ignorirati, nema veze sa ničim. Max snaga je također jako relativna, a ideja je da označava vrijednost snage koju zvučnik može trpiti na kratko vrijeme bez da pregori. Nije pretjerano bitna ali ima više smisla od PMPO i peak snage koje imaju slićnu ideju ali su vrijednosti mnogostruko veće i tako se deklariraju loši zvučnici manje poznatih proizvođaća. DIN snaga je ubiti snaga koja je mjerena na drugačiji način od npr. RMS snage tj. pri drugoj vrsti signala/frekvenciji. U pravilu je 10ak % veća od RMS snage. RMS snaga je ona na koju ćete najčešće naići, to se već može nazvati pravom snagom iako još uvijek nije jer ubiti označava prosječnu snagu ali to je već u redu. Peak snaga je vršna vrijednost RMS snage ako bi rekli da je RMS prosječna pošto je izmjenična struja „sinusoidna“ pa bi ubiti peak snaga bila ona snaga u maksimalnoj vrijednosti sinusne funkcije koja bi opisivala tu el. struju. Nominalna snaga je ubiti snaga koju bi zvučnik stvarno imao kad bi njegova impendancija bila jednaka svo vrijeme. To su bile snage kako se deklariraju, isto vrijedi i za pojačala ali ono što često stvara zabunu je da nema zvučnik xx vata, on je samo deklariran da toliko može podnesti i to nema apsolutno nikakve veze sa tim koliko W treba biti pojačalo. Ti možeš spojiti 1W pojačalo na 1kW zvučnik i obratno, nije problem uopće, samo treba znati da u prvom slućaju to neće biti jako glasno i moglo bi biti clipa (vidi dolje za objašnjenje) dok u drugom slučaju treba paziti da se ne pojača previše ali nije problem. Moja preporuka je da je pojačalo bar 20% snažnije (RMS) od deklarirane RMS snage zvučnika dok za subwoofer preporučam bar 50% jače pojačalo. Večina spaljenih zvučnika nije pregorila zbog previše snage nego baš zbog nedostatka snage, o tome više pod „Clip“. Frekvencijski odaziv Frekvencijski odaziv je raspon frekvencija koje zvučnik može relativno uspješno reproducirati, to je ono što sa gore pisao u zagradama kod vrsta zvučnika. Ovisno o proizvođaću i kvaliteti deklarira se kao -1db točka, -3db točka ili -10db točka. U prvom slučaju znači točka kod koje glasnoća opada da se jedva primjeti, u drugom glasnoća opada toliko da je potrebno dati duplo više snage pri toj frekvenciji da bi se ona pravilno reproducirala i bila u skladu sa ostalima dok se u trećem slučaju gleda točka u kojoj je ta frekvencija ljudskom uhu duplo tiša od ostatka pravilno reproduciranih frekvencija. Savršeni odaziv bi bio potpuno ravna crta od 15Hz do 25kHz ali to je praktički nemoguće (zasada) Pojačalo Pojačalo je elektronički skolp zadužen za pojačavanje signala. U audio svijetu taj signal je onaj koji dolazi iz izvora signala (PC, DVD player, CD player i sl.). Pojačalu je potrebno dodatno napajanje kako bi pojačalo signal. Na izlazu za zvučnike pojačala daju izmjeničnu struju. Postoji više vrsta pojačala, najčešće su A, B, AB i D A su audiofilska pojačala visoke kvalitete zvuka ali male iskoristivosti i snage, B imaju veću iskoristivost i snagu ali lošu kvalitetu zvuka, AB kombiniraju najbolje iz oba svijeta (pristojna snaga, dobra kvaliteta, ok iskoristivost, većina današnjih pojačala je u ovoj klasi), dok D klasa ima odličnu iskoristivost, veliku snagu i nešto lošiju kvalitetu zvuka ali što god netko rekao, visokokvalitetna pojačala D klase su zvukom kvalitetnija od mnogih jeftinijih AB pojačala, najčešće se koriste za subwoofere zbog svoje snage. Kod pojačala su bitni (od onih koji se najčešće deklariraju) ovi parametri: Snaga – vrijede sve one podjele snage kao i za zvučnike samo za razliku od zvučnika može se reći da pojačalo stvarno ima snagu ali deklarirana vrijednost je ona koja će se razviti tek ako je pojačalo natjerano da radi do ruba svojih mogućnosti te kao takvo ne isporučuje konstantno veliku količinu struje u zvučnik (zato 1W zvučnik može raditi na 1000W pojačalu) nego samo po potrebi. Deklarirani otpor Deklarirani otpor predstavlja otpor (zvučnika) koji se može spojiti na pojačalo bez mogućeg oštećenja pojačala zbog preforsiranja. Što je otpor niži to pojačalo može dati više snage ali ako se pretjera, može se pregrijati i pokvariti se. Neka pojačala se niti ne žele upaliti ako „vide“ da su spojena na preniskoomski zvučnik, neka pak rade ali se ograniče na određenu snagu, neka se ugase kad dosegnu određenu temperaturu, a neka crknu. Ukoliko se baš mora spojiti npr 2 omski zvučnik na pojačalo koje tolerira najmanje 4 (a nema zaštitu) onda treba paziti sa pojačavanjem jer ako se pretjera pa pa pojačalo ali ono može sasvim normalno raditi ako se ne pretjeruej (malo pada kvaliteta zvuka ako se stavi zvučnik nižeg otpora, jer se pojačalo više muči). Može se korisiti standardna formula ohmovog zakona (naravno, nije 100% iskoristivost) te se može zaključiti da je isto pojačalo u idelanim uvijetima pri recimo 4 ohma sposobno ispručiti 10W, pri 2 ohma 20W, a pri 8 ohma 5W. SNR (signal to noise ratio, vrijedi i za izvore signala) Označava razliku u glasnoći iszmeđu iskoristivog signala i šuma. Bolja pojačala imaju taj odnos iznad 90db dok neka imaju preko 100. Npr. ako imamo pojačalo kojemu je SNR 100db i slušamo muziku na 110db, šum će biti glasnoće 10db tj. jedva čujan. Ako pojačala šume kad se pojalaju čak i na prazno (bez signala) to znači da imaju jako nizak SNR. Zaključak je da je bolje da je SNR što veći. THD – total harmonic distorsion (vrijedi i za zvučnike i izvore signala) Kao što mu ime govori, mjera za distorziju, jedna od nekoliko njih ali ova se najčešće deklarira. Što manja vrijednost to bolje. Bolja pojačala imaju najčešće do 1% na najvećoj snazi iako to ne mroa biti pokazatelj kavlitete pojačala. Što se više pojača to je THD veći jer se pojačalo i zvučnici više muče. THD vam može otkriti i neke stvari vezane za deklariranu snagu. Evo npr. na Logitechovim Z- 2300 zvučnicma snaga je deklarirana pri 10% THD što je već može se reći i lagani clip te taj sustav pri toj snazi zvuči jako jako loše (vi koji tvrdite da ste ga pojačali do kraja i niste čuli distorziju, niste ga pojačali do kraja ili ste gluhi). Daleko od toga da je to loš sistem, u biti super je samo eto, snage sigurno nema tako puno, barem ne slušljive snage. Frekvencijski odaziv – predstavlja istu stvar kao i kdo zvučnika samo što je kod pojačala mnogo širi osim kod nekih posebno namjenejnih subwooferima koja ne mogu recimo preko 500Hz reprducirati. Skretnice i atenuacija Gore sam napisao da je za niže frekvencije potrebno više snage. Pošto su visokotonci najčešće mali i imaju tanku zavojnicu, nisu u stanju izdržati ta naprezanja te se zato koriste skretnice. Također se koriste i kod rezanja visokih tonova kako bi zvuk subwoofera bio što dublji i teži za locirati ili kako bi se odsjekao dio spektra kojeg određeni zvučnik ne može dobro reproducirati i sl. Zahvaljujući skretnicama vaši 5-6W tweeteri mogu trpiti i preko 50-60 „odrezanih“ W. Stvar je u tome da kod niskih frekvencija osim velike snage stvara se i velik pomak membrane, a kako se zavojnica grije prolaskom kroz mahnetsko polje, počinje se pregrijavati usred velikog pomaka te na kraju pregori. Kad sam rekao 5-6W tweeteri to je ubiti 5-6W bez skretnice tj. u full rangeu. Skretnica je komponenta koja reže određeni frekvencijski pojas. Postoje aktivne i pasivne skretnice. Aktivne režu ulazni signal (postavljaju se između izvora signala i pojačala) i zahtjevaju napajanje dok pasivne režu već pojačani signal (između pojačala i zvučnika). Aktivne se mogu namještati po volji tj. može se ugađati frekvencija koja se želi rezati dok je kod pasivne to određeno samom konstrukcijom skretnice. Postoje HPF (high pass filter – reže niske tonove, pušta visoke), LPF (low pass filter – reže visoke tonove, pušta niske), subsonic (ubiti HPF ali reže tonove ispod 10-20Hz, kod subwoofera se koristi kako se ne bi mučili sa frekvencijama koje ne mogu odsvirati, a gibaju se) i bandpass (propušta samo određene frekvencije, a reže one više i niže) Aktivne skretnice su malo složeniji sklopovi dok su pasivne kombinacije između kondenzatora i zavojnica. Važna karakteristika skretnica je nagib reza i frekvencija na kojoj se reže. Nagib najjednostavnije pasivne skretnice je 6db/oct (decibela po oktavi) dok se složenost povećava povećanjem nagiba. Najčešće se koriste 12 i 18db/oct rezovi iako ima i većih, npr. 24 ili 38db/oct. Kod nekih aktivnih skretnica može se birati nagib reza. Ovdje možete vidjeti tablicu za izradu psivnih skretnica za 6,12 i 18db/oct: http://www.dobar-zvuk.hr/hifi/ samogradnja/tablica_skr.htm Ovdje su tablice za neke dvostazne i trostazne skretnice: http://www.dobar-zvuk.hr/hi-fi/samog...skretnice.html Da objasnim malo te db/oct. Evo npr. ako imate HPF filter(skretnicu) od 12db/oct koja reže na 1000Hz to znači da ćete na duplo manjoj frekvenciji (500Hz) imati 12 db slabiji signal tj. 16 puta manje potrebne snage dok ćete an 250Hz imati 24db slabiji signal što je 256 puta manje snage pri toj frekvenciji. To znači da ako pojačalo u punom opsegu isporučuje 100W i ako imamo zvučnik sa ovakvom skretnicom on će pri 250Hz svirati kao da je primio manje od 0.4W (valjda sam dobro izračunao J). Sada vam je valjda jasno zašto tweeteri mogu trpiti puno snage ako su spojeni na skretnicu. Naravno neke limitacije postoje i nećete moći dati 1MW struje nekom 10W zvučniku bez obzira kako bolesnu skretnicu imao J Zbog razlike u osjetljivosti zvučnika ponekad se javlja potreba za stišavanjem jednog ili više njih unutra jedne kutije, najčešće je to tweeter. To se radi pomoću otpornika. Ovdje su tablice za atenuaciju: http://www.dobar-zvuk.hr/hifi/ samogradnja/tablica_atenuacija.htm Distorzija Distorzija su u biti bilo kakve anomalije u zvuku. Distorziju proizvode svi dijelovi audio sistema, od izvora od zvučnika samo što je kod kvalitetene opreme taj iznos jako mali. Iako postoji više vrsta distorzije najčešće se deklarira THD distorzija. Tu neću ništa puno pisati, to je više područje o kojem audiofili vole pričati. Uglavnom, što manje distorzije, to bolje osim ako distorzija nije namjerno izazvana. Clip Clipom se naziva pojava do koje dolazi kada preforsiramo pojačalo te ono počne gubiti kontrolu. Događa se to da se inaće izmjenični signal pretvara u kratke izboje istosmjerne struje pri maksimalnoj snazi pojačala što tjera membranu zvučnika u krajnji položaj tj. u xmax ako ne i više od toga. Zbog pretjeranog hoda membrane najčešće dolazi do pregaranja iste zbog pregrijavanja prolaskom kroz magnestsko polje. Zbog gubitka kontrole pojalača više ne pojačavaju napon kako bi povečala snagu nego se počinje pojačavati jakost struje dok napon pada. Zbog prevelike jakosti pregara žica tj. pregrije se, zato jaki zvučnici pregaraju zbog slabih pojačala, ubije ih klip, a ne sama snaga. Također se treba razlikovati snaga od jakosti. Teoretski tanka žica može podnesti 10000W pri npr. 100000V (0,1A), a ne može podnesti 10W pri 1V (10A). Nije snaga ono što ubija žice, jakost je. Da se vratimo na zvučnike, znaći pregaraju zbog prevelikog hoda ili zbog previše ampera, a ako je zavojnica malo izdržljivija zna se dogoditi da se cijeli zvučnik raspadne zbog naprezanja. Clip se može primjetiti relativno lako, kad pojačalo uđe u clip, distorzija se višestruko poveća, a membrana zvučnika se počne pretjerano gibati. U slučaju clipa treba što prije smanjiti volumen kako bi pojačalo izašlo iz njega. Najosjetljiviji su visokotonci zbog snažnih nekontroliranih izboja pri nižim frekvencijama koje ni skretnica ne zaustavi kako treba te ih to spali. Ovo nije stručno obajšnjeno nego najjednostavnije moguće kako bi se obiće ljude upozorilo na pojavu clipa. Iako sam rekao da snaga ne ubija zvučnike nego da ih clip ubija to nije potpuna istina. Snaga može ubiti zvučnik ali zato što mu se hod membrane poveća previše, to ovisi i o kutiji, može i mala snaga bez clipa ubiti jaki zvučnik ukoliko je u ne odgovarajućoj kutiji. Eto za sad toliko od mene.... Dodato: Da napomenem...ovo nisam ja pisao, vec sam trazio po netu, neznam dali smijem postaviti link od kuda je to sto je napisano.... ako smijem, postaviti cu... hvala
__________________
Nikada ne misli da sve znas, jer uvijek postoji netko tko zna vise... Promijenjeno od Arter (24.01.2013 u 18:47 sati) Razlog: Automatski spojeni uzastopni postovi |
Favoriti |
|
|