Guerrini Superior II i Guerrini Superior II president oro

[Draze]

Pa sto se tice novih nisaam imao prilike da cujem kako
zvuce ali imao sam urukama starog prezidenta i nikada
nisam cuo tako mekan i lep zvuk a kada se razvuce mislio
sam da bih zvkom mogo da izbacim sve iz sobe .

Strasna harmonika.

Neki hvale Beltunu ali nikada nisam cuo kako zvuci i isto
sam cuo Settimio Soprani ima je jedan covek gde sam ziveo
stvarno neverovatan instrument.

Ne bih ulazio u spekulacije ali bilo je prica da su mu
nudili i do 15 000 eura.



Pozdrav
Dragoljub

[kreso]

Ne bih se složio s konstatacijom da novije harmonike ne vrijede. Jer da su toliko loše ne bi ih više pravili, a i ne bi koštale toliko novaca. Sve se vrti oko toga koliko je harmonika očuvana, koliko je razrađena tj. svirana i kakvog je kvaliteta.
S druge strane, težina harmonike je vrlo varljiv segment oko donošenja ocjene o pravoj vrijednosti harmonike. Optimum je između 12 i 15 kilograma za dvokabinsku talijansku harmoniku. No s godinama se harmonika "uništava" pa svaki servis donosi preinake i "zakrpe" koje znaju otežati harmoniku. Ima slučajeva da Guerinnka iz osamdesetih godina 5 puta bolje zvuči od neke iz 60-tih godina, ali samo zato jer je više svirana, tj. razrađena je. Vrlo bitan čimbenik je kakvoča materijala od kojeg je harmonika pravljena. Naravno da su starije harmonike kvalitetnije i bolje rađene jer su rađene ručno i u malim serijama. Razvojem industralizacije velik broj djelova u harmonici se pravi strojno i samo se finalizacija tj sklapanje svodi na završni ručni rad. Danas je čak i vrlo mali broj majstora koji turpijanjem sređiva zvuk harmonike, jer je to strašno mukotrpan posao (po par stotina puta se pojedini faseni sklapaju i rastavljaju dok se potpuno ne usaglase u kabini i sa ostalim zvukovima, jer svi su faseni u principu jednoglasni. Kombiniranjem klapni unuter kutije dobiva se više-glas i toplina pojedinog sounda.
Faseni su u biti najjednostavnije rečeno kompaktan dio drva kroz kojeg s jedne strane ulazi kroz rupe zrak istisnut iz mjeha, a na drugom kraju tog drveta su metalni jezičci tj tonovi. Od broja fasena zavisi da li će harmonika biti troglasna, četveroglasna, peteroglasna. Konstrukcijom se harmonika pravi tako da nakon prolaženja zraka kroz te fasene stvara nastali ton koji ide direktno napolje ili prolazi kroz još jednu rezonantnu kutiju koja se stručno naziva Cassoto ili popularnije kod nas KABINA. U toj kabini se ton oblikuje tako da rezak i sirov zvuk dodatno oplemenjuje. Tome najviše pridonosi kvaliteta izrade kabine i kvalitet drva od kojeg je pravljena. Primjerice hrast je najtvrđe drvo, ali zbog težine ga nitko ne ugrađuje u harmoniku, ali zato je primjerice dobar orah itd.
Da previše ne skrečem s teme, bitno je reči da bi harmonika imala volumen i dubinu u zvuku dodatna kabina (dupla) najbolje odgovara dubokom setu boja ili Bassonu. O građi kutija tj kabina ovisi i raspored fasena u harmonici. Kad tome setu kutija pridodaš kao srednje registre clarinet i sopran s time da je jedan kabinski, a drugi prazni tj MUTE ili suhi dobivaš kombinaciju klasične četveroglasne (najčešće svirane u nas) harmonike. Naravno tu nesmijemo zaboraviti još set visokog registra Piccola. Znači to je klasična četveroglasna harmonika s dva glasa u kabini (obično clarinet i basson). Njemačke kabinske harmonike (npr. Hochner ili Weltmeister) po kvalitetu nisu ništa lošije od talijanskih, no razlikuju se od njih po strukturi i rasporedu slaganja fasena unutar harmonike, jer njemci obično prakticiraju da dodaju još jedan fasen sa dubokim registrom pa se dobiju unutar kabine puni duboki i srednji registri ali mnogo tiši od talijanskih jer ih te klapne unutar kabina tj kutija dodatno prigušuju pošto su postavljene horinzontalno.

Mislim mogao bih sad pisati romane o harmonici no barem obratite na ovakove stvari uho i oko kad birate harmoniku, jer to što na njoj piše Guerinni ne znači da je najbolja.
Sretao sam ovdje komentare kako je Paolo Soprani za klasu pa čak i dvije lošija harmonika od Guerinnija, no imao sam prilike isprobati par komada koji su kao troglasni ljepše zvučali od Prezident ora.
Zato savjetujem vam da harmoniku birajte na temelju osobnog uvjerenja i kontrole, a ne na temelju toga što prijatelj ili susjed ima takav Guerinni ili Dallapu, pa moram i ja. Harmonika je jedinstveni i unikatni instrument. Teško češ nači na isti model harmonike iz iste serije i godišta da će biti identična po zvuku ako nije isto svirana i korištena. Mislim 95 % je to to, ali nijanse su očigledne kod malo boljeg razmatranja.

Hvala na strpljenju !

Pozdrav

[Gondzi]

Kreso, prijatelju,

Posto vidim da odlicno poznajes maetriju, daj jedan savet.

Evo o cemu se radi. Kao i vecina Vas ovde na forumu, san mi je kao malom decaku bio da kupim sebi dobru i kvalitetnu harmoniku. Vreme je prolazilo, i prolazilo... Kada sam konacno porastao i stekao neko iskustvo, zaradio nesto para, odlucih da sebe castim i ostvarim svoj decacki san.
E taj san se zvao Scandalli Super VI. Slusao sam je, i mastao o toj harmonici.

Kako vec dugo vremena jurim da kupim Scandalli Super VI, na oglasima sam naletao bukvalno na sve i svasta.
E sad, moj dobar prijatelj ima Scandalli Super VI, ali na plocici pice "Farfisa", i ona sama po sebi izgleda drugacije. Ima bele dirke, a znam da scandalli ima zute, i tako jos dosta detalja...
Zanima, me , jel to prava Scandalli harmonika, i vredi li je kupovati uopste. Stvarno mi nije zao dati para za dobar komad, ali ne bih da kupujem nesto sto nije Scandalli Super VI.

Hvala unapred na savetu, i izvinjavam se ako sam bio malo duzi

[kreso]

Gondzi prijatelju, ja koliko znam, zadnji Settimio Soprani Arist VI je napravljen 1968/69 godine, ali doslovce. Iza tog datuma su pravljene samo kopije. Ovo što piše Farfisa je kopija. Farfisa je pravila među prvima električne harmonike ( elektronikom ozvučene), a taj nihov SS Artist VI je samo blijeda kopija iako su od Soprani-a dobili licencu.
Sad nisam 100 % siguran ali znam da je Soprani imao deal s Farfisom, dal su bili partneri ili je Soprani kupio Farfisu ili kontra, sad točno neznam, no načuo sam negdje da je slična priča tj fazon baš kad se je pričalo o toj famoznoj Farfisinoj SS Artistu VI, koji btw nije ni blijeda kopija orginala iako se solidno štoviše čak i dobro čuje. Sad si onda zamisli kako se čuje prava SS Artist VI harmonika, dobro očuvana i razrađena. Raj za uši.
No, moguće je da je netko samo promjenio dirke na orginalu, pošto su to veoma stare i vrhunske harmonike. Isto tako pripazi da Artist 6 je napravljen kako sam čuo u maximum 1.000 komada u čitavoj povijesti, i da svak ponosni vlasnik orginal jako teško prodaje. Bilo je slučajeva da su pojedini majstori za orginalni primjerak davali i po 20.000 €, a procjenjuju se čak i do 40.000 €. Definitivno se uz Hochner Golu radi o najboljoj uopće ikad izrađenoj harmonici na svijetu.

I da, te "žute" tipke uopće nisu žute, nego su s vremenom požutile. Prvi primjerci su imali tipke perlaste boje tj. biserne. Orginal primjerci su već u prvoj verziji imali sedefaste tipke. pa je stoga i razumljiva visoka cijena.

Inaće imam prijatelja koji ima orginal Settimio Soprani Artist VI iz 1965 godine. Tipke su od sedefa, a mjeh nije prešani karton. nego je dao specijalno ugraditi u prefarbanu ovćju kožu. Skupa procedura, ali je harmonika doslovce nepoderiva. Trebaš vidjeti taj mjeh , ono mrak mrakova. A harmonika je u takvom stanju kao da je danas izašla iz tvornice, samo što je dobrano razrađena.

[Gondzi]

Kreso prijatelju,

Ja sam pitao za scandalli Super VI, a ne za Settimio Soprani

Pozzz

[kreso]

Jooj, stvarno si u pravu.
Pregledavam ovdje mape, pa u žurbi nisam vidio.

Javim ti se s malo poopširnim postom tokom narednih dana

[Bokic]

Pozdrav svima
Scandali-Super VI, i Settimio Soprani-Artist VI, su verovali ili ne ISTE harmonike. Razlike su samo estetske,znaci drugacija maska i mozda jos neka sitnica. Pricam o originalima,napravljenim do pocetka 70-ih godina. Scandali Super VI-Farfisa nema veze sa originalom i losija je. Probao sam i otvarao sve tri,prve dve(originali) istovremeno. Isti su ljudi radili na njihovom razvoju(na originalima). Jedino,naravno nisam mogao da vidim i uporedim sastav celika piskova,ali je zvuk isti. Danas Scandali opet pravi Super VI,dve-tri verzije. Cuo sam od drugara da su dosta dobre ali ih nisam probao. Bugari Armando je takodje izbacio model za koji tvrde da ima "isti zvuk" kao Super i Artist. Da jos napomenem da su Settimio i Scandali, najbolje harmonike koje sam ikad probao.

[Gondzi]

Hvala Bokic na objasnjenju.
Dali to znaci da mogu slobodno da kupim i novu Scandalli Harmoniku, posto svi kazu da ne treba kupovati nove, jer su navodno lose.

Hvala
PS. Kreso, zanima me tvoje misljenje

[kreso]

Scandali Super VI

Kao prvo ne slažem se s tvrdnjom dotičnog kolege da se radi o istoj harmonici kao što je "njegovo veličanstvo" Artist VI. I molim vas da takvo svetogrđe više nigdje ne izjavljujete. Harmonike su slične, no Artist VI je po kvalitetu izrade i performancama kao Ferarri naspram BMW-a M3 gledajući sa sportske strane.
No vratimo se na Scandali Super VI
Radi se stvarno o fantastičnoj harmonici.
Sastavljena je od 11+11 registara i predstavlja sam vrh dvokabinskih harmonika (no još uvjek nije Artist VI ili primjerice Hochner Gola).
Meni osobno ova harmonika je po kvalitetu 3 harmonika na svijetu ikad serijski napravljena.
Inače Scandali harmonike počele su se masivnije proizvoditi početkom pedesetih godina prošlog stolječa i do sad su izlazile u nekoliko modela i varijanti. Model Super VI počeo se je proizvoditi krajem 60-tih tj bolje rečeno popularnost je stekla 70-tih godina. Zadnja verzija ove harmonike je Scandali Super VI L.
Model Farfisa Scandali Super VI je promašen zahvat i vrlo blijeda kopija orginala. Največa joj je zamjerka što je profulan zvuk pa zvuči dosta „plastično“.
Iako se radi o vrhunskom modelu usporedba Scandali Super VI s Settimio Soprani Artest je za neke veliko svetogrđe, jer koliko god bile slične po karakterističnom milozvučnom cassotu ipak se radi o dvije različite firme.
Za najbolju seriju ove maestralne harmonike mnogi majstori navode legendarnu generaciju iz 74/75 godine. Faseni su joj ručno pravljeni, vrhunski obrađeni i pričvrščeni niklanim „baglamama“, a i kabina je totalno „metalizirana“ (možete u njoj popravit frizuru). Svi djelovi su vrhunske ručne obrade i doslovce sjaje i nakon više od 30-tak godine korištenja u različitim klimatskim utjecajima. Interesantno je da harmonika sjajno trpi temperaturne razlike, što inaće nije popularno uopće kod bilo koje harmonike pa neznam kako da je kvalitetno napravljena. Scandali Super VI, dobro zvuči i po desetke godine do prvog poštenog servisa.
Jedana od karakteristika ove harmonika je preklopnik na basovim kojima prebacuje tonalitet u dublju oktavu.
Da pobliže približim sliku ove genijalne harmonike usporedit ću je s Guerrini President Oro ili Dallapom Supermaestro, no one jo takoreći nisu ni do koljena.
Inaće kod nas su Guerrinke mnogo popularnije, prvenstveno radi lijepšeg izgleda jer Scandali svojom žučkastom maskom (rešetke), tipkama i basovima na prvi pogled izgleda zapušteno, neugledno i nepopularno. No kad se rastegne mjeh Guerrinke i Scandalke, onda se svaka Guerrinka pred Super VI može doslovce sakrit (osobni utisak). Inaće Scandali Super VI bez obzira na svoje vrhunske performance je dosta lakša od ikoje Guerrinke ili Dallape no one imaju i veći korpus pa je to razumljivo. Primjerice Guerrini President teži otprilike 17 kilograma, dok ova harmonika ima svega oko 13 kg.
Ton na Scandali Super VI je vrlo sličan Guerrini presidentu, no basoni su nekako topliji i nježniji. Primjerici na Guerrinki su nekako prodorniji, oštriji i prodorniji naspram Scandalke, no zato su organski registri Scandalke duplo bolji od ikoje Guerrinijeve harmonike. Toliko močan, pun, „mastan“ ton nisam do sada osjetio niti na jednoj harmonici. Također Accord registar (mislim da je drugi ili treči) na Scandaliju je više prirodniji slijedu prelaska na Organ i Cassoto registar, dok kod Guerrinia je ta razlika vrlo naglašena i prodornija.
Kod ove harmonike su osim karakterističnih basona i clarineta u kabini i tihi picolo. Nekako slijed registara na Scandali Super VI ima više logike i smisla u sviranju, posebice kod kola, a također vrhunske osobine pokazuje u lakoći isticanja trilera (svaki se čuje jasno), pa i osječajnog sviranj (stare sevdalinke). Ovo je po meni pravi univerzalni model harmonike za balkansko tržište, jer svojom paletom boja iz registara može pokrit ama baš svaki stil i tip muzike s prostora ex-Yu i balkana. Meni stoga Guerrini i Dallapa zvuće kao prodornije i jače harmonike tj jako bučne, dok je Scandali „šminkerskim“ soundom nekako nježnija ali puno kompaktnija u sviranju narodnih pjesma s ovih prostora.
U tom pogledu Guerrinka i Dallapa ima prednost kod sviranja s tenzijom naglašavanja, kako da objasnim najjednostavnije kao da imaju poseban kompresor, no prebacivanjem s tišeg u glasnije sviranje kod Guerrinke ili Dalape nekako izobličuje ton, tj glas iz kabine se puno slabije čuje kod tišeg sviranja, po čemu ispada da bi ih trebalo konstantno svirati glasno da bi imale „mastan“ i lijep zvuk. Kod Scandalija tog efekta nema. Ista punoća se čuje i kod tišeg i kod glasnijeg sviranja. Iz kabine izlazi konstantan „kmecav“ ton u svakom režimu rada (oprostite mi na slobodi izražavanja, jer Scandali Super VI je stvarno milina svirati).

Scandali harmonika iako ima ružnije i „žuće“ tipke od Guerrinke i Dallape ima puno bolju i stabilniju tastaturu. Tastatura je jako plitka, brza a mekana, tako da na ovoj harmonici pravi majstori dolaze do izražaja u potpunosti već s prvim kontaktom. Tastaturu je doslovce nemoguče „poderati“ i po njoj prsti doslovce lete. Meni ju je nekako bilo lakše i ugodnije svirati nego President ili Supermaestro. I tipka je vrlo, vrlo tiha, gotovo nečujna.

Cijene joj variraju ovisno od kopije do orginala, no kopije ovog „savršenstva“ se kreću i po 2.000 € što smatram da je puno jer kopija je glasovno daleko i od Guerrinia a kamo li od orginala Scandalia Super VI. Vrijednosno ova harmonika vrijedi više od 7.500 € za cca. 35 godina staru „mašinku“, ali teško da će ponosni vlasnik dobiti više od 4.000 € osim od istinskog zaljubljenika i poznavaoca ovog instrumenta. Meni kako god da se je dopala i da imam novaca ne bih je nikad kupovao, prvenstveno radi strahopoštovanja i uvjerenja da nisam dovoljno dobar harmonikaš da bih zavrijedio da svaki dan sviram ovu „mašinku“ nevjerojatno toplog i milozvučnog srca.

Postoje mnoge polemike kako prepoznati orginal od kopije. Priče s pločicama i otiskivanjem serijskog broja na unutrašnjost kabine padaju u vodu, jer današnji majstori vješto falsficiraju sve dokaze. Najbolji i najsigurniji dokaz vam je da uzmeti najjači Guerrini i pored njega zasvirajte takozvani orginalni Scandali Super VI. Ako je kopija pred Guerrinijem se može sakrit. Ako je orginal, svirač Guerrinija će sam stat sa svirkom da se nasluša ovog milozvuka.
Mislim da bolju usporedbu od ove nemam.

[Gondzi]

Svaka cast Kreso!
Nemam reci. Sad mi je sve jasno.

PS. Ti bi mogao glat u neke novinare.. Bas ti lezi ovo pisanje

Pozzz