| Tekst: | Tereza Kesovija - In memoriam
Dok pjevalo je srce moje,
onoga dana, istoga
sata,
crna smrt je pokucala
na nas dom, na nasa vrata!
Ja plakala bih kao
dijete,
da sam znala, o, da sam znala!
Molila bih da te stedi
koljenima zemlji pala!
Nema te u gradu tvome
gdje se suncan kamen bijeli,
kolijevka jos tvoja zivi,
al'' te vjecnost od nje dijeli!
Porporelom i Stradunom,
Lapadom crn galeb kruzi,
kamo cu bez tvoga srca:
kratko sunce, a mrak sve dusi.
Crna zeno, kosom sto
kosis,
zasto moje najdraze nosis?
U tren jedan banu tuga
nesta slavuj iz moga luga.
|
