| Tekst: | Djevojcice kojima mirise koza
Uzalud glancas svoje spicaste cipele,
Uzalud otkopcavas
zadnje dugme kosulje,
One se nece nasmijati na tvoje lose folove,
Nece se osvrnuti na tvoje
dobacivanje.
Mozes ih lagat' da ti je babo direktor,
Ili da si treca godina
prava,
One ce znati da si niko i nista,
Obican uhljug s Koseva.
I opet ces teturati
uz memljiv zid,
Na iskrivljenoj cesmi opraces lice,
Sjest' na plocnik, zapalit'
cigaru,
I gledati na drugu stranu ulice.
S one strane ulice,
Stanuju
djevojcice,
Kojima, kojima mirise koza.
One vole frajere koji nose bradice,
I cije
ih rijeci ostave bez daha,
Koji nikad ne prave belaja,
Koji nikad ne psuju Allaha.
Ne
znaju one da ti je srce
Vece neg' u tog bradatog gmaza.
Nikad ti nece pruziti sansu,
Ne
poznajes dovoljno efektnih fraza.
I opet ces teturati uz memljiv zid,
Na iskrivljenoj
cesmi opraces lice,
Sjest' na plocnik, zapalit' cigaru,
I gledati na drugu stranu
ulice.
S one strane ulice,
Stanuju djevojcice,
Kojima, kojima mirise
koza.
(Alo, dobra.
Alo, dodjite vamo, ej.
Mojne, mojne.
Gdje si
otisla,
Alo, dodji mala, pusti njega, pusti ga ba,
Nemoj bolan.
Najgore mi je kad dobra
riba s' levatom hoda
Nosi rolku...
Pa jeste bolan sto moras u njih...)
|
