| Tekst: | Jedna zima sa Kristinom
Jedne proste Vojvodjanske zime,
na salasu prijatelja
mog,
malo drustvo se skupilo iz grada,
sve mladici iz dugih skolskih dana,
a na vratima
doma, uz plamen petrolejke,
se smjesilo lice na nas.
Jedne proste Vojvodjanske
zime,
na salasu prijatelja mog,
dok su ruke jos promrzle od puta,
dugo stresale pahulje
s kaputa
ti si prisla i od srca mi pruzila,
casu crnog vina,
Kristina,
Kristina
Dobra vam noc prijatelji,
dobra vam noc dobro nam dosli,
dobra vam noc
prijatelji,
sjedite tu i zapjevajmo svi...
Onda smo izasli na dvoriste,
Ja i
Kristina.
Skripao je sneg pod nogama,
ljubio sam je, ljubio.
Da li se sjecas, Kristina?
|
