| Tekst: | Boris Novkovic - Casa vina
Ona je bila to nesto,
u rodu sa zvjedzdama,
kroz
prste mi promakla vjesto,
ko pijesak mi nestala.
Najdraza igracka njena,
bila je
oduvjek laz,
a sada kada je nema,
netreba mi istina.
Ko casu vina me je
popila,
a njoj bi sad da nazdravim,
ako je bila greska briga me,
ma stoput bi da je
ponovim.
Za nju je ovaj svjet,
bio svjetla ulica,
a za mene svaki dan bez
nje,
jos i kao udica,
a znao sam onda o njoj,
sve ovo sto i sada znam,
ali pamet
nikada s tim,
nista nije imala.
Ref.
Ref. |
