| Tekst: | Gori more (Giuliano)
Reste, reste u dvoru cvice
Al' ne, nece da cvita
I sad u
zraku cutin prolice
A u dusi zima.
A zna ona,
Da ovo tilo za nju zivi
I sad bez vire
kad je ostalo
Srce na pola dili.
I gori more
Od mizerje moje,
I puca stina, jer
te nima.
Zivot mi napuka
A kako ne, kad san bez tebe.
I gori more
Od lipote
tvoje
Ca dusa je zauvik vezala.
Zivot svoj minja bi za jednu kap
Tvoje ljubavi, tvoje
ljubavi.
A zna, a zna
Da ovo tilo za nju zivi.
I sad bez vire kad je ostalo
Srce na
pola dili. |
