| Tekst: | Oliver Dragojevic - Ostavljam te samu
Ostavljam te samu, u tisini sobe,
U tvom
lijepom stanu, pametne i dobre!
Zar su tvoje oci, tvoje nijeme rijeci,
Onaj dio noci, sto se mora prijeci?
Ne vidim te vise, u tisini sata,
I u
sjaju kise, iza tamnih vrata!
Nista sada ne znam, i grc neke sutnje,
Sad u tebi drijema,
poput blage slutnje!
Sve krasote svijeta, sve ljepote noci,
Odnio je vjetar, s njim
mi valja poci!
Ostavljam te samu, ostavljam do kraja,
U tom lijepom sramu, bez sna i bez
sjaja!
Jos ces biti mlada, sve dok budes
htijela,
Sad na jastuk pada
sjena tvojeg tijela.
Sve sto treba znati, doznali smo skupa,
Vrijeme moze stati, srce neka
lupa!
Ostavljam te samu, ostavljam i idem,
Put kroz gustu tamu, moje oci
vide.
I zatvori vrata, i pokri se mrakom,
Nova noc se hvata, evo leti zrakom!
|
