| Tekst: | Meri Cetinic - Potrazi me u predgradju
Ova dvorista
puna neba i ptica,
udju k'o
muzika stara
nekud duboko u nas
i tu uvjek ostanu.
Potrazi me u predgradju,
na
ulici, na raskrscu,
gdje mi je jorgovan rasuo perle
gdje nam je proljece dotaklo usne
i
pobjeglo.
Potrazi me u predgradju,
kraj vlakova sto prolaze,
bit cemo sami u
svitanje dana,
bit cemo sami u pjesmama ptica ko nekada.
Drijemaju jedra od rublja i
cvjeca,
cekaju vjetar da nekuda plove,
cujes li nase nas predgradje zove,
traze te kuce
i ulice stare.
Potrazi me u predgradju,
poljubi me u sjecanju,
bar onih sati kad
ostanes sam
ako me sada jos imalo volis, potrazi me.
Ti nemas prsten sa naseg
vjencanja,
al' pamtis strehu na kraju grada.
Bez mnogo cvjeca, bez bala i zlata
bila sam
s tobom srecna k'o nikad.
Potrazi me u predgradju...
|
