|
|
![]() |
#2 |
Belaj boy
|
![]()
Miroljub Arandjelović - Kemiš
Kada se vise nije moglo ni pretpostaviti da ce neko uspesnije i tehnicki doteranije svirati i od Miodraga Todorovica - Krnjevca i od Jovice Petkovica, pojavio se on "novi princ" jugoslovenske harmonikaske scene Miroljub Arandjelovic KEMIS. On je trenutno jedan od najatraktivnijih harmonikasa, i o kome trenutno kruzi najvise traceva i izmisljotina, a mi cemo pokusati da objasnimo i opisemo onu pravu Arandjelovicevu stranu. Za njega kazu da ima cak i evropska priznanja i zvanja "Prve harmonike Evrope". Pazljivije analiziranje ce pokazati da takvo zvanje (Prve harmonike Evrope) uopste ne postoji i da su to izmislili nadobudni novinari ! Medjutim, i pored takvih neprijatnosti on tako maestralno i tako superiorno svira da mu takve titule nisu ni potrebne. Takodje, price o tome da ima najvise muzicko obrazovanje, da je "magistar muzike", sve su to nedokazane i nasumice napisane i izrecene stvari. Nevolja je u tome sto u nasim uslovimazavrsiti konzervatorijum znaci "steci najvise moguce zvanje" ravno muzickoj akademiji. Medjutim, u mnogim evropskim zemljama konzervatorijum je naziv za gradsku muzicku skolu, u nasim uslovima to je nivo srednje skole. Medjutim takve skole ne osposobljavaju umetnike u sviranju raznih zanrova muzike vec pretezno klasicne muzike, sto Miroljubu Kemisu verovatno nikako ne bi odgovaralo. Ne znamo zasto uopste kriticari imaju potrebu da ovako izvanrednog majstora harmonike, kite takvim zvanjima, kada to njemu nije ni potrebno. Van svake sumnje je to da se najveci broj mladih harmonikasa opredelio da sledi stil sviranja Miroljuba Arandjelovica-KEMISA, u prvom redu zbog toga sto taj stil ima mnogo temperamenta, tehnickih elemenata i maestralnosti - sveukupno to je vrlo atraktivan stil u kojem se iz harmonike izvlace maksimalni efekti, oni koji su karakteristicni za modernu evropsku muziku. Te "cake" koje Kemis upotrebljava su uobicajeni efekti u klasicnoj i modernoj muzici koji se uce po gradskim skolama sirom Evrope. To su glisanda, disonance i alteracije koje su u interpretaciji Miroljuba Arandjelovica vrlo spretno upletene u nasu narodnu muziku. Te "nove" stvari nisu bile poznate nasim harmonikasima dok on to nije svojim maestralnim nastupima izveo javnosti. Jos kada je poceo da pravi vrlo smele aranzmane sa elementima moderne muzike, Kemis je harmonikase sasvim zbunio. Ima on vrlo uspesnih harmonikaskih resenja u svojim aranzmanskim poduhvatima, ali ima tu i nekih harmonikaskih vratolomija i kombinovanja tonaliteta za koja bi mogao da daje siroka objasnjenja, ako bi ga neko zbog toga preslisavao. Jedno je sigurno da njegove kompozicije i aranzmani dovode klavirkase u ocajanje, jer to sto on svira moze da se izvede samo na dugmetarskoj harmonici, ali na klavirskoj harmonici prosto nije moguce izvesti takve vratolomije. To sto maestro Kemis svira stvarno je fenomenalno tehnicki doterano muziciranje, i zvuci stvarno zaprepascujuce na momente. On je tim i takvim ukrstanjem narodne muzike sa klasikom, dzezom i modernim evropskim idejama stvorio jedan furiozni stil kojim samo zaludjuje mlade harmonikase, a slusaoce prosto odusevljava, ali u nekoj meri i plasi. To njegovo izvodjenje nije vise samo sviranje vec, tu ima mnogo elemenata klasicne moderne muzike, koje vec ispraksirani harmonikasi koji sviraju klasicne muzike jako dobro prepoznaju. Mladi harmonikasi koji slede svoga idola mogu da zalutaju u neke neistrazene zone i da se zauvek izgube, tako da vise blefiraju nego sto sviraju. |
![]() |
![]() |
![]() |
#4 |
Belaj boy
|
![]()
Bata Kanda
Lepota i plemenitost zvuka njegove harmonike izdvaja ga po karakterističnom stilu i pristupu interpretaciji kolorita i bogatstva naše folklorne baštine. Uz ovu karakteristiku nameće se njegov prisni odnos i ljubav prema folkloru balkanskih naroda (rumunski, bugarski, grčki, mađarski) i ruskom folkloru. Čistota stila, interpretacija ovih folklornih bogatstava praćena sonornim zvukom njegovog virtouznog instrumenta čine ga jedinstvenim na polju harmonike. Njegov setni legato, praćen odgovarajućom dinamikom, stvara kod čoveka posebno raspoloženje. Kada se tome doda maštovitost i bravuroznost vokalno-instrumentalnog stila onda je to samo naš BATA KANDA. Pri tome je u osnovi očuvan folklor sa svojim osnovnim karakteristikama. Međutim, VLADETA KANDIĆ ide dalje. Kao novinu on u svoju interpretaciju unosi i elemente džeza. U tom stilu stvorio je kompozicije: "Sofkina ljubavna igra" i "Kandoro" u aranžmanu Jovana Pavićevića. U specifičnom zvuku Kandinog vokalno-instrumentalnog stila, ritmičkog kolorita Vranja i Kosova, uz bogatu improvizaciju, doživljavamo pun intenzitet ambijenta. To ga čini jedinstvenom pojavom naše muzičke, folklorne tradicje - to ga čini BATA KANDOM. Slušajući ploču: "Srcem svira Bata Kanda", otkrivaju se još neke njegove karakteristike. "Najciganskije kolo" koje je njegov kredo, doživljava veliki uspeh ne samo u našoj zemlji nego i van nje - u Rumuniji. Državni ansambl "Banatul" iz Temišvara koreografski je postavio ovo kolo kao folklornu tačku. Druga, treća, četvrta, šesta numera na ovoj ploči su plod njegovog originalnog stvaralaštva inspirisanog srpskim - šumadijskim melosom. To su instrumetalna, igračka kola efektnog izvođenja. "Igrački merak" (numera broj 5) je prazničnog raspoloženja uz zvuke harmonike i glasa. Ostale numere su virtouznog karaktera u kojima solista pokazuje majstorstvo različitih stilova. U njima je zastupljeno njegovo originalno stvaralaštvo. Vladeta Kandić je u svojoj muzičkoj aktivnosti bio 15 godina član Akademskog društva Beogradskog univerziteta "Branko Krsmanović" - kao solista, umetnički rukovodilac Narodnog orkestra i kao član Akademskog hora. U ovoj akademskoj sredini ostavio je duboke tragove svoje umetnosti. Nezaboravne su svetske turneje Akademskog hora i Ansambla narodnih igara na četiri kontinenta (Severna i Južna Amerika, Azija i Afrika), na kojima je značajno mesto zauzimala uspešna aktivnost jednog vrednog čoveka -VLADETE KANDIĆA. |
![]() |
![]() |
![]() |
#5 |
Belaj boy
|
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
#6 |
Belaj boy
|
![]()
Časlav Ljubenovic
"Moji početci su vezani za 1973. godinu kada me je moj otac Ljubomir kao dvanaestogodišnjaka odveo kod profesora Dragana Vasovića gde sam ja načinio svoje prve muzičke korake. Vrlo brzo, 1976. godine osvajam Prvu harmoniku Srbije, 1978. Prvu harmoniku Jugoslavije za juniore, 1979. Prvu harmoniku Jugoslavije za seniore. To mi je dalo dodatnog motiva da nastavim sa radom. Osnivam svoj ansambl sa kojim često nastupam. Moram da kažem da sam išao nekim putevima kojim su išle neke moje starije kolege, slušao sam kako sviraju. Izmedju ostalih, tu je Bata Kanda, Ljubiša Pavković, Tomica Miljić, Aleksandrić, Božinović, Boban Spasojević... To su ljudi koji su, što se tiče klavirne harmonike, stvarali muziku. Ja evo iz plejade mladih harmonikaša trudim se da nadogradim to nešto što su oni svirali i da dam nešto svoje. Oni su mnogo dali, a ja se trudim da ubacim neke elemente i dzeza, da to nešto bude malo drugačije. Mislim da sam dosta dao ali da ću u narednom perijodu još dosta dati" Časlav Ljubenović |
![]() |
![]() |
![]() |
#7 |
Belaj boy
|
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
#8 |
Belaj boy
|
![]()
Evo jos dva velikana harmonike iz Romske populacije koji su odavno zasluzili da se nadju u ovoj temi.Nazalost nema uopste biografskih podataka o njima.
Aca Nikolic-Cergar i Dejan Kostic-Mozzart. Molim clanove foruma da sad ne krenu sa postavljanjem miliona video klipova Ace i Dejana jer se to sve moze videti i na youtube.A tek neke polemike oko toga ko je bolji ne dolaze u obzir i bice sankcionisane. |
![]() |
![]() |
![]() |
#9 |
Glas Razuma
Registrovan/a dana: 12.05.2007
Mjesto: Sarajevo,BiH
Postovi: 1.088
Downloads: 333
Uploads: 15
Rekao HVALA: 1
Zahvalili mu 166 puta u 143 Postova
![]() |
![]()
Prije nego sto napisete bilo kakav post ovdje,prvo procitajte o cemu
ova tema govori i kako je zamisljena. Tema je informativno-edukativnog karaktera,a ne da se na njoj raspravlja ko je bolji a ko slabiji. Svoja misljenja zadrzite za sebe i citajte i slusajte ako vas nesto zanima. Temu je pokrenuo @jeftabgd i covjek je ulozio mnogo vremena i truda, a koliko vidim sada se ona pretvara u poptuno bespotrebne rasprave i nepotrebna pisanja. Postovi koji ne budu imali veze sa temom ce biti brisani. |
![]() |
![]() |
Sledeći član vam se zahvalio Sejox za ovaj koristan post: | ristiv (28.12.2010) |
![]() |
#10 |
Vredan član društva
Registrovan/a dana: 04.12.2005
Postovi: 103
Downloads: 6359
Uploads: 0
Rekao HVALA: 1
Zahvalili mu 2 puta u 2 Postova
![]() |
![]()
Evo i ja da dodam malo i pomenem choveka od koga sam uchio..
Jovan Toka Ćirković je rođen 17. aprila 1926. godine u selu Dragovu, SO Rekovac, živopisnom mestu udaljenom nešto više od 30 km od grada Kragujevca. Mada je odrastao u siromašnoj porodici, jer su otac Sava i majka Živka odgajali ukupno šestoro dece, sa harmonikom, kao instrumentom koji se mukotrpno nabavljao u to vreme, počeo je da se druži od najranije mladosti, tačnije u osmoj godini života. To prvo druženje sa harmonikom, inače kupljenom za njegovog starijeg brata Limu, preraslo je u neiscrpnu ljubav prema ovom instrumentu i njegovim fascinantnim zvucima i ta ljubav traje i dan danas. U detinjstvu, mada se ni sam ne seća zbog čega, dobio je od svog dede nadimak "Toka" koji će ga pratiti celog života i obeležiti njegovu profesionalnu i umetničku karijeru. Pošto je od dečačkih dana pokazao svoj neiscrpni talenat za prefinjeni način interpretacije na harmonici dugmetari, vrlo brzo je u čitavom Levču bio poznat i čuven upravo po nadimku. Nešto kasnije, sa razvojem profesionalne karijere, njegova popularnost je nadmašila prostore čitave Srbije i zvuci njegove harmonike, putem gramofonskih ploča, ušli su u domove ljubitelja narodnih kola širom ondašnje Jugoslavije. Svoju prvu ploču snimio je 1963. godine. Na njoj su četiri narodna kola čiji je on i autor. To su: "Tokino kolo", "Kolo iz Dragova", "Kolo iz Opornice" i "Kolo Iz Rekovca". Navedena kola je svirao u duetu sa Vladetom Kandićem poznatijim danas pod nadimkom "Bata Kanda". Premda je to bila prva ploča koju je snimio (u to vreme snimane su samo tzv. "singl-ploče"), u startu je doživeo i veliki uspeh, jer je prodat u zlatnom tiražu (preko 100.000 prodatih primeraka), što je za narodna kola, može se slobodno reći pravi podvig. Posle prve snimljene ploče, Toka Ćirković je nastavio da stvara i snima ploče sa narodnim kolima iz Šumadije. Sa već pomenutom pločom, snimio je ukupno 43 narodna kola, s tim da je 5 numera dato u ponovo snimljenoj verziji. To praktično znači da je Toka snimio 38 različitih narodnih kola. Od tog broja Toka je i kompletan autor 25 narodnih kola, dok su preostalih 13 kola dela drugih autora. Sva ova narodna kola snimljena su na ukupno 12 singl-ploča i jednoj long-plej ploči.Jovan Toka Ćirković je rođen 17. aprila 1926. godine u selu Dragovu, SO Rekovac, živopisnom mestu udaljenom nešto više od 30 km od grada Kragujevca. Mada je odrastao u siromašnoj porodici, jer su otac Sava i majka Živka odgajali ukupno šestoro dece, sa harmonikom, kao instrumentom koji se mukotrpno nabavljao u to vreme, počeo je da se druži od najranije mladosti, tačnije u osmoj godini života. To prvo druženje sa harmonikom, inače kupljenom za njegovog starijeg brata Limu, preraslo je u neiscrpnu ljubav prema ovom instrumentu i njegovim fascinantnim zvucima i ta ljubav traje i dan danas. U detinjstvu, mada se ni sam ne seća zbog čega, dobio je od svog dede nadimak "Toka" koji će ga pratiti celog života i obeležiti njegovu profesionalnu i umetničku karijeru. Pošto je od dečačkih dana pokazao svoj neiscrpni talenat za prefinjeni način interpretacije na harmonici dugmetari, vrlo brzo je u čitavom Levču bio poznat i čuven upravo po nadimku. Nešto kasnije, sa razvojem profesionalne karijere, njegova popularnost je nadmašila prostore čitave Srbije i zvuci njegove harmonike, putem gramofonskih ploča, ušli su u domove ljubitelja narodnih kola širom ondašnje Jugoslavije. Svoju prvu ploču snimio je 1963. godine. Na njoj su četiri narodna kola čiji je on i autor. To su: "Tokino kolo", "Kolo iz Dragova", "Kolo iz Opornice" i "Kolo Iz Rekovca". Navedena kola je svirao u duetu sa Vladetom Kandićem poznatijim danas pod nadimkom "Bata Kanda". Premda je to bila prva ploča koju je snimio (u to vreme snimane su samo tzv. "singl-ploče"), u startu je doživeo i veliki uspeh, jer je prodat u zlatnom tiražu (preko 100.000 prodatih primeraka), što je za narodna kola, može se slobodno reći pravi podvig. Posle prve snimljene ploče, Toka Ćirković je nastavio da stvara i snima ploče sa narodnim kolima iz Šumadije. Sa već pomenutom pločom, snimio je ukupno 43 narodna kola, s tim da je 5 numera dato u ponovo snimljenoj verziji. To praktično znači da je Toka snimio 38 različitih narodnih kola. Od tog broja Toka je i kompletan autor 25 narodnih kola, dok su preostalih 13 kola dela drugih autora. Sva ova narodna kola snimljena su na ukupno 12 singl-ploča i jednoj long-plej ploči. |
![]() |
![]() |
![]() |
Favoriti |
|
|